Prije točno 35 godina, 21. prosinca 1990., zastupnici prvog saziva Hrvatskoga sabora usvojili su prvi Ustav Republike Hrvatske. Dokument, u javnosti brzo prozvan Božićnim Ustavom, odredio je smjer prema punoj samostalnosti i neovisnosti države.
Dan kasnije, na svečanom proglašenju, prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman istaknuo je dvostruku težinu tog čina: „Ne može biti nikakve dvojbe da donošenje Ustava ima značajke iznimnoga povijesnoga čina, i to iz dva razloga.” Naglasio je da je novousvojeni tekst označio konačan raskid s „komunističkim tzv. socijalističko-samoupravnim jednostranačkim sustavom” te postao „temeljnica” uspostave potpune nacionalne suverenosti.
Tuđman je dodao kako će „konačnu prosudbu o pravom značenju ovoga, današnjega čina moći jamčano donijeti istom budući naraštaji u ozračju daljih povijesnih zbivanja”.
Ustav je izglasan na zajedničkoj sjednici sva tri saborska vijeća – općina, udruženog rada i društveno-političkoga – čime je formalno okončan ustavnopravni okvir SFRJ u Hrvatskoj.
Svečanost je na Markovu trgu pratila i zvonjava crkvenih zvona, prisjeća se današnji saborski zastupnik Andro Krstulović Opara (HDZ). Tada 24-godišnji student bio je najmlađi član Sabora i na sjednicu je stigao iz doma u Cvjetnom naselju, bez vlastitog svečanog odijela i s posuđenom kravatom, ali svjestan – kaže – da sudjeluje u „povijesnom događaju”.
Ustav iz 1990. postao je temelj modernog hrvatskog ustavnopravnog poretka te ostaje simbol prijelomnog trenutka u nacionalnoj povijesti — trenutka kada je Hrvatska ustavnopravno zacrtala vlastiti put prema neovisnosti.
