Srđan Mladinić, poznatiji kao Zujo, jedan je od onih rijetkih nogometaša koji su nosili i bijeli i modri dres. Fetivi Splićanin najprije je 1993. stigao u Hajduk, kada ga je iz redova Splita pozvao tadašnji trener Ivan Katalinić.
Dvije godine poslije, kako više nije bio u planovima Poljuda, Mladinića je, preko stobrečkog Primorca, angažirao Velimir Zajec za Dinamo, tada preimenovan u Croatiju. Upravo su ti transferi otvorili poglavlje koje i danas rado prepričava – dva europska pogotka kojima je u dresu Dinama pogodio mrežu svoje bivše momčadi.
• Prvi je pao na Maksimiru, u susretu koji je završio pobjedom Croatije 4:1. • Drugi je uslijedio na Poljudu, u dvoboju u kojem je Hajduk slavio 3:2.
Obje ‘bombe’ završile su pod gredu i ušle u klupsku memoriju najvećeg hrvatskog derbija.
Danas, s odmakom od tri desetljeća, Zujo i dalje pomno prati splitski klub. Na pitanje o aktualnoj formi istaknuo je kratko i jasno: „Livaja treba igrati!”
Mladinićeva karijera ostaje primjer kako nogometni putevi ponekad vode preko najvećeg suparnika – i kako se dvoboj Dinama i Hajduka pamti po ljudima koji su ga činili nepredvidivim i spektakularnim.
