Količina planktona – mikroskopskih algi koje stoje na samom početku morskog hranidbenog lanca – globalno je u nezaustavljivom padu, pokazuje opsežna analiza objavljena u časopisu Science Advances. Iza studije stoji tim predvođen Hongweijem Fangom sa Sveučilišta Tsinghua, koji je na temelju satelitskih snimki, terenskih mjerenja i umjetne inteligencije rekonstruirao dnevnu dinamiku biomase planktona između 45° sjeverne i južne geografske širine u razdoblju 2001.–2023.
- Pad klorofila A – glavnog pokazatelja fotosintetske aktivnosti – iznosi u prosjeku 0,00035 mg po prostornom metru godišnje.
- U obalnim zonama, osobito na ušćima rijeka, gubitak je dvostruko veći (-0,00073 mg).
- Učestalost tzv. cvjetanja algi pala je za 1,8 %.
Regionalna odstupanja ipak postoje. Češća cvjetanja bilježe se uz Kanarske otoke te duž dijelova Brazila i sjeveroistočne Australije, što autori povezuju s ljudskim djelatnostima – krčenjem šuma i požarima u Amazoni koji povećavaju dotok hranjivih tvari u more.
Glavni krivac: toplija površina mora ————————————————— Posljednja dva desetljeća oceani se ubrzano zagrijavaju. Toplija površinska voda pojačava slojevitost vodenog stupca i otežava uzdizanje hranjivih tvari iz dubine, čime se planktonu uskraćuje „gnojivo” potrebno za rast. Rezultati se nadovezuju na ranija istraživanja prema kojima bi se brojnost Prochlorococcusa, najraširenije planktonske vrste, mogla prepoloviti u tropskim oceanima do kraja stoljeća ako emisije stakleničkih plinova ostanu na sadašnjoj razini. Taj mikrob teško podnosi temperature iznad 28 °C, a brzina njegova razmnožavanja naglo opada pri višim vrijednostima.
Iako su neka mora – poput Mediterana – izuzeta iz analize, autori naglašavaju da uočen negativan trend „jasno signalizira krhkost morskih ekosustava pred klimatskim promjenama” i pozivaju na smanjenje emisija stakleničkih plinova te bolju zaštitu priobalja od eutrofikacije.
Bez planktona ne samo da slabi ribarstvo nego je ugrožen i golemi dio globalnog ciklusa ugljika, jer ove sitne alge svake godine vežu oko polovice ukupnog CO₂ koji prirodno ulazi u oceane. Gubitak njihove biomase stoga nije samo vijest za morsku biologiju, već i upozorenje za čitav planet.