Kemijska kontaminacija planeta dosegnula je razinu koja ugrožava zdravlje ljudi i prirode jednako ozbiljno kao i klimatske promjene, pokazuje novo izvješće britanskog Deep Science Venturesa (DSV) financirano sredstvima Zaklade Grantham.
Prema analizi, industrija je stvorila više od 100 milijuna takozvanih „novih entiteta” – tvari koje ne postoje u prirodi – a između 40 000 i 350 000 trenutačno se komercijalno proizvodi. Ipak, utjecaj ove kemijske lavine ostaje slabo prepoznat unatoč rastućim dokazima o povezanosti toksina s ADHD-om, neplodnošću, rakom i brojnim drugim poremećajima.
„Možda ljudi misle da za zrak koji udišu, vodu koju piju ili šampon koji koriste postoji temeljita provjera sigurnosti. Ali to jednostavno nije slučaj”, kaže Harry Macpherson, viši suradnik za klimu u DSV-u.
Izvješće navodi da je u ljudskom tijelu detektirano više od 3 600 sintetskih spojeva iz materijala koji dolaze u dodir s hranom, od čega je 80 posebno zabrinjavajućih. Takozvane PFAS „vječne kemikalije” pronađene su kod gotovo svih testiranih osoba, a kišnica na mnogim lokacijama već sadrži koncentracije iznad sigurnosnih granica. Istodobno više od 90 % svjetske populacije udiše zrak koji premašuje smjernice Svjetske zdravstvene organizacije.
Znanstvenici bilježe korelacije, a nerijetko i uzročno-posljedične veze, između izloženosti pesticidima i problema s plodnošću, spontanim pobačajima te oštećenjima imunološkog, neurološkog i kardiovaskularnog sustava. Posebno su problematični endokrini disruptori čiji učinak pri vrlo niskim dozama može biti snažniji nego pri višim, što klasični modeli toksikološkog testiranja promašuju.
Nalazi DSV-a nadovezuju se na istraživanje Potsdamskog instituta koje pokazuje da je svijet već daleko prekoračio „sigurnu planetarnu granicu” za onečišćujuće tvari, uključujući plastiku. Usprkos tome, projekti vezani uz kemijsku toksičnost i dalje dobivaju tek djelić financiranja namijenjenog borbi protiv klimatskih promjena.
„Naravno da ne želimo manje sredstava za klimu, ali kemijsko onečišćenje zaslužuje razmjerno veću pozornost”, ističe Macpherson. Dodaje kako rješenja djelomično mogu biti potaknuta potrošačkim izborima: potražnja za sigurnijim proizvodima može brzo usmjeriti industriju na zamjene koje manje štete zdravlju i okolišu.
Sam istraživač od početka projekta kuha isključivo u lijevanom željezu, izbjegava zagrijavanje hrane u plastici i, kada mu financije dopuštaju, kupuje ekološki uzgojene namirnice. Preporuka za sve ostale je barem temeljito oprati voće i povrće prije konzumacije – malu, ali konkretnu mjeru u borbi protiv nevidljive, ali sveprisutne kemijske prijetnje.