Godina 2025. već je upisana kao povijesna za hrvatsku kinematografiju.
Kratkometražni film „Čovjek koji nije mogao šutjeti” redatelja Nebojše Slijepčevića osvojio je Zlatnu palmu u Cannesu, potom i europsku filmsku nagradu, a početkom siječnja stigla je i kruna priznanja – nominacija za Oscar. Iako zlatni kipić na koncu nije završio u hrvatskim rukama, sama nominacija ušla je u anale: riječ je o prvom filmu iz samostalne Hrvatske koji se našao u oskarovskoj utrci te jednom od rijetkih s ovih prostora od devedesetih, uz „Ničiju zemlju” i „Quo Vadis, Aida?”.
Slijepčevićev film donosi priču o Kaštelaninu Tomi Buzovu, čovjeku čija je hrabrost u ratnim devedesetima nadahnula mnoge. Film je, prema reakcijama iz struke, spojio umjetničku snagu i snažan emotivni naboj, osiguravši si mjesto na svjetskoj mapi kratkog filma.
Dok festivalski uspjesi pune naslovnice, kina puni „Fiume o morte!”, igrani hit koji je u prvim tjednima prikazivanja postao najgledaniji domaći naslov posljednjih godina. Publika ga opisuje kao uzbudljivu povijesnu avanturu koja „diše” riječkim ulicama i Jadranom, potvrđujući da domaći film može istodobno privući kritiku i gledatelje.
S dvostrukim trijumfom – međunarodnim priznanjima i domaćim box-officeom – 2025. pokazuje da hrvatski film ulazi u novu fazu samopouzdanja i vidljivosti na svjetskoj sceni.