Smrt legende hrvatskog tenisa Nikole Pilića prošloga je tjedna duboko pogodila sportsku javnost. Dok brojni Splićani i ljubitelji tenisa oplakuju proslavljenog igrača i trenera, njegova dugogodišnja prijateljica, književnica Vedrana Rudan, u oproštajnom je tekstu iznijela oštre ocjene o odnosu grada Splita prema Piliću.
Rudan je, između ostaloga, ustvrdila da „u Splitu samo mrtav Pilić može biti veliki“, prozivajući pritom lokalne teniske krugove za navodnu nezahvalnost prema čovjeku koji je u svjetski tenis ugradio dio svoje karijere. Tekst je izazvao burnu reakciju splitskog sportskog novinara Zdravka Reića, dugogodišnjeg kroničara tamošnje sportske scene.
„Nevjerojatno je kad netko u žalobnoj poruci dragom prijatelju pokuša skarednim načinom baciti mrlju na odnos Splita i šjor Nike“, napisao je Reić. Posebno ga je zasmetao, kako kaže, „psovački stil“ književnice te je dodao: „Bože nas sačuvaj, odstupite, ženo takvog nakaradnog tumačenja!“.
Reić podsjeća da je Nikola Pilić još 1966. dobio Nagradu grada Splita, a 2005. i Medalju grada Splita, nagrade koje, po njemu, jasno govore o poštovanju grada prema sportašu. Na taj način novinar odbacuje tvrdnje da je Split omalovažavao Pilićev doprinos.
Nikola Pilić, rođen 1939. u Splitu, ostat će upamćen kao prvi hrvatski tenisač koji je dospio u Wimbledonovo finale parova, ali i kao trener koji je vodio momčadi Njemačke, Hrvatske i Srbije do naslova u Davisovu kupu. Njegova ostavština, složile su se sve strane, nadilazi lokalne podjele.
Ipak, polemika koja je izbila između Rudan i Reića pokazuje koliko su emocije još uvijek snažne – ne samo zbog gubitka velikana, nego i zbog pitanja tko ima pravo govoriti o nasljeđu Nikole Pilića i odnosu Splita prema njemu.