Hrvatica koja godinama živi u Austriji provela je u Zagrebu samo desetak minuta prije nego što joj se, kako kaže, „sve upropastilo”. Od Glavnog do Autobusnog kolodvora—tek dva kilometra i manje od deset minuta vožnje—platila je 52 eura.
Putnica tvrdi da joj je vozač objasnio kako mu je „start 10 eura po kilometru, odnosno 20 nedjeljom”, te da „on plaća sve doprinose, dok ostali rade na crno”. Svjesno je, ističe, platila karticom i zatražila račun kako bi slučaj prijavila Udruzi za zaštitu potrošača i Poreznoj upravi.
Za usporedbu, karta za vlak dugu 600 kilometara koštala ju je 59 eura, a avionska karta na relaciji Beč – Zagreb samo 30 eura. „Sve je jeftinije nego ovaj taksi”, zaključila je i odmah podnijela prijave.
Kad su novinari pokušali provjeriti podatke s računa, broj tvrtke bio je nereaktivan—isti obrazac ponašanja zabilježen i ranije.
Isti prijevoznik našao se u fokusu javnosti koncem svibnja, kada je Novozelanđanki Carol Cowan za vožnju od Glavnog kolodvora do Frankopanske ulice naplaćeno čak 1506 eura. Tada je, prema njezinu svjedočenju, taksimetar pokazivao 185 eura, ali je vozač „iz samilosti” predložio da plati 150 eura uz kartični uređaj koji je donio navodni „šef”. Transakcija je na kraju iznosila vrtoglavih 1506 eura, a slučaj je završio u policiji.
Novi incident pokazuje da, unatoč medijskoj pozornosti i prijavama, ne postoje učinkovite zapreke za ovakve zlouporabe. Od nadležnih institucija tek se očekuju rezultati inspekcija i mogući disciplinski postupci protiv prijevoznika koji nastavlja „derati” putnike po zagrebačkim ulicama.