Zagrebački evangelici – zajednica koju su činili uglavnom etnički Nijemci – ostavili su dubok pečat na urbanom i kulturnom razvoju grada, ali su nakon 1945. godine doživjeli gotovo potpuno brisanje iz javnog života.
Najistaknutiji među njima bio je arhitekt Herman Bollé, autor kompleksa Mirogoja, obnovitelj zagrebačke katedrale i kreator brojnih drugih gradskih prepoznatljivosti. Upravo se na Mirogoju i danas mogu vidjeti njihovi nadgrobni spomenici s njemačkim natpisima – jedan od rijetkih preostalih tragova nekada ugledne zajednice.
Prema odluci poslijeratnih vlasti, evangelici su zbog svoje njemačke nacionalnosti proglašeni kolektivno odgovornima za nacističke zločine. Krajem 1944. donesena je odluka o konfiskaciji imovine i masovnom protjerivanju. Tisuće ljudi završile su u logorima, a preživjeli su upućeni u Austriju i Njemačku. Među stradalima je i evangelički biskup Philipp Popp, osuđen pred prijekim sudom i strijeljan jer nije želio napustiti Zagreb.
Istovremeno su nestale i brojne ugledne obitelji poput Badela, Iblera, Langa, Bauera i Kulmera, čija se imovina oduzimala, a povijesni trag zamagljivao. Procjenjuje se da je prije Drugog svjetskog rata u Zagrebu živjelo oko 8 000 Nijemaca, no njihov je utjecaj bio mnogo veći zbog dugotrajnog statusa njemačkoga jezika kao jezika političkih i kulturnih elita.
Svećenik Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj Moran Rajković podsjeća: „Čak je i crkva do 1945. bila Njemačka evangelička crkva. Zbog partizanske konfiskacije imovine doživjeli smo doista jedan veliki pogrom.”
Danak kolektivne krivnje platio je čitav niz ljudi koji su dotad stvarali i uređivali Zagreb. Njihov doprinos i tragedija ostaju podsjetnik na složenu i još uvijek nedovoljno rasvijetljenu stranu hrvatske poratne povijesti.