Grad Zagreb nedavno je savjetovao osnovnim školama da potpuno zabrane upotrebu pametnih telefona tijekom boravka učenika u školi. Iako je preporuka izazvala veliku pozornost, ministar znanosti, obrazovanja i mladih Radovan Fuchs odmah je naglasio kako državne zabrane neće biti te da svaka škola zadržava autonomiju u definiranju pravila.
Situacija na terenu stoga ostaje raznolika: dok su neke ustanove već uvele stroge mjere, druge tek razmatraju ograničenja.
• OŠ Retfala – ravnatelj Igor Kopić omogućio je učenicima donošenje mobitela, ali uređaji za vrijeme sati moraju stajati u posebno postavljenim džepićima na vratima učionice. Mobitel se smije uzeti samo kad nastavnik zatraži korištenje tehnologije u nastavi.
• OŠ Vijenac – ravnateljica Vesna Vrbošić smatra da „mobitelima nije mjesto u školi”. Pravilnik ne propisuje potpunu zabranu, no uređaji moraju biti isključeni i spremljeni u torbama; škola ne preuzima odgovornost za eventualan nestanak. Iznimke su zdravstveni razlozi ili velika udaljenost od doma.
• OŠ Ivana Filipovića – prva je u Osijeku 2023. ograničila korištenje mobitela. Ravnatelj Zlatko Kraljević ističe da je model donio mirniju atmosferu: „Djeca su se prije snimala po hodnicima i objavljivala sadržaje na društvenim mrežama. Sada toga više nema – više razgovaraju i druže se.” Uređaji predmetne nastave tijekom sati stoje u kutijama u zbornici, a kršenje pravila povlači sankcije, iako su, kaže, rijetka.
Perspektiva učenika i roditelja ostaje podijeljena. Srednjoškolke Marta i Franka protive se potpunoj zabrani jer ponekad moraju kontaktirati roditelje, ali priznaju da mobiteli ometaju koncentraciju. Majka Marija podsjeća kako odrasli postavljaju primjer: „Ako smo mi stalno na mobitelu, bit će i djeca.”
Dok Ministarstvo prepušta odluku školama, praksa pokazuje da cilj nije nužno zabrana, nego jasna pravila i ograničeno, svrhovito korištenje tehnologije u nastavi. Škole koje su uvele takav režim bilježe manje ometanja, više međusobne komunikacije i veću podršku roditelja. Hoće li taj model postati norma ili će se zadržati patchwork pristup, ovisit će o spremnosti pojedinih zajednica da balansiraju između digitalnih potreba i školskog mira.
