Nenad Rizvanović u novom romanu „Zadnja pošta Osijek” šalje književno pismo ljubavi rodnome gradu i cijeloj Slavoniji. Na 184 stranice autor spaja faktografiju i fikciju, oblikujući romansiranu kroniku koja zahvaća razdoblje od kraja 19. stoljeća do šezdesetih godina prošloga stoljeća.
Središte priče zauzima izmišljeni lik Lavoslava Krausa, osječkog Židova čiju sudbinu prati 14 poglavlja. Prvo, naslovljeno „Osijek, Jugoslawien 1896. – 1941.”, donosi emotivno-esejistički presjek gradske povijesti, a sljedeće poglavlje „Rođen u donjogradskom firtlu” uvodi Krausa kao svjedoka ključnih povijesnih lomova.
Kraus od gimnazijalca kroz ratna previranja 1916. završava na bojištu u istočnoj Galiciji, no nakon rata umjesto vojne karijere bira studij medicine u Beču. Liječničku praksu razvija širom Slavonije, a 1941. prelazi u partizane. Poslijeratne godine provodi u liječničkom poslu u novoosnovanoj socijalističkoj Jugoslaviji.
Uz Krausov osobni put, roman secira šire društvene fenomene: od idilične slike malog slavonskog gradića, preko blatnih rovova Prvog svjetskog rata, do kulturnog vrenja dvadesetih – nastupa dadaista 1922. u Osijeku, prijateljstva sa slikarom Filakovićem te predavanja i kontroverzi oko Krležine drame „Gospoda Glembajevi”. Tu je i susret s legendarnim razbojnikom Jovicom Stanisavljevićem Čarugom.
Rizvanović tekst gradi kolopletom formi – novinski isječci, citati Reljkovića, Divkovića, Kozarca i, osobito, Miroslava Krleže, čiji davni poziv na razotkrivanje „ludila za obogaćivanjem” zazvuči zapanjujuće suvremeno. Autor se poigrava i jezikom: standardu suprotstavlja živu slavonsku ikavicu, humor i cinične bodlje, primjerice u frazi dr. Jagića „Locirati, identificirati, uhititi i transferirati”, koja odzvanja novijim političkim vremenima.
„Zadnja pošta Osijek” tako postaje panoramski portret regije prebačene iz Austro-Ugarske u Kraljevinu SHS, pa potom u socijalističku Jugoslaviju, pritom ne gubeći vezu s današnjicom.
Autor, rođen 1968. u Osijeku, diplomirao je kroatistiku i južnoslavenske književnosti u Zagrebu te doktorirao u Zadru. Objavljuje od 1985., a među jedanaest ranijih naslova izdvajaju se „Valceri iz Translatanije” i „Trg slobode”. Najnovijim romanom potvrđuje se kao jedan od najintrigantnijih kroničara slavonskoga duha.