Damir Tomić, rekreativni ribolovac i samozvani malakolog iz Zadra, ovih je dana svojoj impresivnoj kolekciji morskih organizama dodao neuobičajeni trofej – primjerak brodotočca vrste Nototeredo norvagica.
Tomić u svojoj privatnoj zbirci već čuva oko 320 vrsta puževa i gotovo 200 školjkaša prikupljenih ronjenjem na dah ili posebnim strugačem – kunjkarom – na dubinama između 40 i 80 metara u Zadarskom i Srednjem kanalu. Upravo je tijekom jednog takvog zaronjena, u podmorskoj zoni zvanoj Frnaža kod Lukorana, zakačio komad drva koji mu se na prvi pogled učinio „komadom panja od prastarog bora”.
„Onda sam primijetio i ljušturu brodotočca”, prepričava Tomić. Premda se u Jadranu službeno bilježe tri vrste iz roda Teredo (T. navalis, T. pedicellata i T. utriculus), pregled školjke pokazao je da se radi o rjeđoj vrsti Nototeredo norvagica.
Brodotočci su crvoliki morski školjkaši poznati po sposobnosti da buše drvo. Malena, svrdlasta ljuštura na prednjem dijelu tijela, s ispupčenjima nalik zupčastim rebrima, služi za struganje. Životinja potom luči tanki sloj vapna čime oblaže nastali tunel i stvara glatku, zaštitnu cijev oko tijela. Neke se vrste probijaju brzinom od gotovo dva centimetra dnevno te mogu izdubiti hodnike dugačke i do 91 centimetar, što je nekada predstavljalo ozbiljnu prijetnju drvenim jedrenjacima i lukobranima.
Nalaz kod Lukorana pokazuje da se brodotočci, iako najčešće nastanjuju priobalje, mogu pronaći i na većim dubinama, do 50 metara. Za Tomića, koji se malakologijom bavi isključivo iz hobija, otkriće je dodatna potvrda koliko je Jadransko podmorje još uvijek neistraženo:
„Ja sam amater u malakologiji, bio i ostao, no more me svaki put iznenadi nečim novim.”