Predblagdanski mir u Lovištu na vrhu poluotoka Pelješca narušen je nenajavljenim zatvaranjem mjesnog poštanskog ureda. Dok Hrvatska pošta službeno navodi „renoviranje prostora”, mještani strahuju da je riječ o trajnom gašenju jedne od ključnih javnih usluga u mjestu.
„Neće se ona više otvorit, ne budimo naivni”, ogorčeno komentiraju stanovnici koji godinama svjedoče propadanju zgrade, pojavi glodavaca i, kako tvrde, nedavnom incidentu u kojem je „umalo sve izgorjelo”. Iznad pošte žive ljudi, pa zatvaranje doživljavaju i kao pitanje sigurnosti.
Za lokalnu zajednicu poštanski ured, uz školu i crkvu, simbolizira temeljni ritam života. Ljetni turistički val neće spasiti one koji u Lovištu žive cijele godine. Bez ureda, pitaju se kako će primati račune, čestitke ili mirovinsku dokumentaciju, ali i kako će ih platiti.
Prva sljedeća pošta nalazi se u Orebiću, 18 kilometara udaljenom; javnog prijevoza nema. Za starije, slabije pokretne i one s manjim primanjima to je, kažu, prepreka koju je gotovo nemoguće preskočiti. Posljedice osjećaju i obrtnici, OPG-ovi te mali poduzetnici kojima poštanske usluge znače redovno poslovanje.
Zbog toga su mještani Upravi Hrvatske pošte uputili prosvjedni dopis. Podsjećaju da je poštanska djelatnost u Hrvatskoj definirana kao univerzalna usluga koja mora biti dostupna „svakome, svugdje”. Traže hitno preispitivanje odluke, sastanak s čelnicima i povratak starog radnog vremena (8–11 sati) dok traju radovi.
Kao kompromis nude uvođenje mobilnog ureda – nekoliko sati, nekoliko puta tjedno. „Bolje išta nego ništa”, poručuju stanovnici dok čekaju odgovor i nadaju se da zatvorena vrata pošte ipak ne znače početak kraja života kakav poznaju.