Još jednom Sveti Andrija, posljednji otok preostao u Pulskoj luci, potvrđuje svoj gotovo mitski status – blizu, a nedostupan.
Bivša djelatnica Sonja Ritoša, danas 93-godišnjakinja, prisjetila se kako je 1952. kao 19-godišnja samohrana majka svakoga jutra vojnom barkasom putovala na radno mjesto u skladištu oružja smještenom u impresivnoj tvrđavi Kaiser Franz. „Imala sam 19 godina, razvedena i sa sinom od 10 mjeseci. Zaposlila sam se kao materijalni knjigovođa u skladištu oružja”, kazala je, naglašavajući da je tada bila jedina civilka i jedina žena na otoku. Šetnja austro-ugarskom utvrdom bila joj zabranjena, no pamti „puno zelenila” i osjećaj da je raditi na Andriji bilo posebno iskustvo.
Otoku je, prema vlastitom kazivanju, desetljeće ranije domaćin bio Salvatore Palermo (r. 1930.), posljednji stanovnik koji je ondje živio s obitelji od 1937. do 1947. Otac mu je bio čuvar, a obitelj je spavala u kazamatima dok je kružna utvrda Franz osiguravala pitku vodu.
Nakon što se vojska povukla, Andrija je desetljećima služila kao izletište – ribolov, fešte i spontana „robinzonska” ljeta postali su dio gradskih priča. No posljednjih godina otok je ponovno zatvoren. Gradske službe nedavno su uklonile napuštene Uljanikove brodske sekcije, gradonačelnik je najavio inspekciju i čišćenje, ali zabrana pristupa ostaje „do daljnjega”.
GUP iz 2008. otoku dodjeljuje namjenu „ugostiteljsko-zabavni centar”, što uključuje i mogućnost gradnje kockarnice unutar povijesnog forta. Takva budućnost izaziva sumnju dijela Puležana koji strahuju da bi Sveti Andrija mogao postati ekskluzivni prostor – ponovno zatvoren običnim građanima.
„Šteta je ako će tako nešto napraviti. Trebali bi omogućiti ljudima da mogu doći i vidjeti otok”, poručuje Sonja Ritoša, nadajući se da će mitski otok ipak jednome dana otvoriti svoja vrata svima.