Dok je Hrvatska 1995. slavila oslobođenje velikog dijela okupiranog teritorija, na širem području Bosanskog Grahova vodila se trodnevna bitka u kojoj su hrvatske snage odbile jedini ozbiljniji srpski protuudar nakon operacije „Oluja”.
Nakon zapovijedi Ministarstva obrane od 2. kolovoza, 141. brigada Hrvatske vojske mobilizirana je 3. kolovoza, a već dan poslije zauzela je položaje oko Bosanskog Grahova. Od 5. do 13. kolovoza jedinice brigade držale su aktivnu obranu, odbijajući napade manjeg intenziteta.
Snažan srpski protunapad krenuo je u noći 12. na 13. kolovoza. Prema planu „Operacije Vaganj 95”, na hrvatske položaje navalile su elitne postrojbe Vojske Republike Srpske – 2. drinska pješačka brigada, 65. zaštitni puk, 10. diverzantski odred i specijalna milicija iz Banje Luke. Cilj je bio ponovno zauzeti Bosansko Grahovo, strateški prijevoj Derale te probiti se prema Livnu i Kninu.
Najžešće borbe vodile su se na položajima Biljeg, Cigelj i Vidovića glava te uz cestu Drvar – Bosansko Grahovo. U neposrednim okršajima poginuli su vojnici Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić i Tomislav Grujica, a preostali pripadnici voda morali su se povući s ranjenicima.
Interventna skupina 1. bojne pokušala je pomoći napadnutim položajima, no upala je u zasjedu. Poginuli su zapovjednik satnije Stipe Marčić-Štef te vojnici Denis Baleta i Dragan Kikić. Vojnik Oleg Ujević uspio je dovesti pojačanje, ponovno ući u borbu i pritom izgubio život.
U podne 13. kolovoza 2. bojna 141. brigade, potpomognuta protuoklopnim raketnim sustavima, krenula je u protunapad na Vidovića glavu, ali je odbijena. Poginuli su zapovjednik voda Nenad Božan, zapovjednik desetine Ranko Grbavac te vojnici Sead Jasenčić i Slaven Ujević. Istoga dana na drugim dijelovima bojišta život su izgubili Ante Merćep, Ante Domazet i Zoran Karanović (preminuo od rana 17. kolovoza). Kod Ciglji su poginuli pripadnici 6. domobranske pukovnije Ognjen Krešić, Aljoša Ruspić i Igor Koprčina, dok je Drago Ilović nestao.
U sumrak 13. kolovoza u Bosansko Grahovo stiže 3. bojna 7. gardijske brigade, ojačana tenkovima. Uz potporu 126. domobranske pukovnije, interventnih snaga 6. dp. te 141. brigade, u zoru 14. kolovoza kreće odlučan napad. Nakon žestokog topničkog udara hrvatske snage u drugom pokušaju osvajaju Vidovića glavu i tjeraju protivnika u povlačenje. U toj akciji poginuli su pripadnici 7. gbr. Romano Ribić i Stjepan Križanec.
Operacija se nastavlja 15. kolovoza na smjerovima Bosansko Grahovo – Resanovci i Lička – Kaldrma – Resanovci. Zajedničkim djelovanjem 7. gbr., 4. gbr., 113. br. te nekoliko domobranskih pukovnija slomljen je otpor srpskih snaga koje se povlače prema Drvaru. U završnim borbama poginuli su Mate Munivrana i Stipe Vrančić iz 126. dp.
U samo tri dana Hrvatska vojska izgubila je 22 vojnika, jednog je pripadnika nestao, a više od 50 ih je ranjeno. Obranjen je Bosansko Grahovo, spriječen prodor prema Kninu i očuvani vojni i politički rezultati „Oluje”.
Danas, gotovo tri desetljeća kasnije, bitka kod Bosanskog Grahova ostaje manje poznata, iako je upravo ondje potvrđena sloboda čiji se dometi tih dana slavili diljem Hrvatske. Žrtva poginulih i ranjenih hrvatskih vojnika podsjeća koliko je krvavo plaćena obrana novostečene slobode.