Putovanje američkom državnom cestom 395, koja od pustinje istočno od Los Angelesa vodi prema Renu, izgleda kao slikovit vodič kroz Zemljinu tektoniku. Uz istočni rub Sierra Nevade vozače prate:
• crni stožci vulkanskog polja Coso,
• ožiljci razornog potresa iz 19. stoljeća kod Lone Pinea,
• stupići pare iz Hot Creeka, gdje kipuća voda dolazi iz aktivnog supervulkana,
• nadrealne vapnenačke „tufa” kule Mono Lakea, oko sat vožnje prije granice s Nevadom.
Za mnoge su to tek neobične znamenitosti, no za državnog geologa Nevade Jamesa Fauldsa predstavljaju tragove velike tektonske zagonetke. On smatra da upravo taj lanac geoloških čuda pokazuje kako se područje poznato kao Walker Lane – rasjedna zona koja paralelno prati slavniji rasjed San Andreas – polako preuzima dio gibanja Tihookeanske ploče.
Ako se trend nastavi, predviđa Faulds, golemo područje od pustinje Mojave pa sve do kasina u Renu jednoga bi dana moglo završiti uz samu obalu novog oceanskog zaljeva. Drugim riječima, današnje pustinje, vulkanska polja i planinski prijevoji istočne Kalifornije i zapadne Nevade mogli bi postati – primorska rivijera.
Takav scenarij, naravno, odvija se na vremenskoj skali od milijuna godina, no dokazi duž ceste 395 sugeriraju da Walker Lane polako, ali uporno, „krade” pokret sjeverno-južne smicanja od San Andreasa. Crtež buduće obale još je neizvjestan, ali sama mogućnost da novi rasjed jednom oblikuje kartu Sjeverne Amerike potiče znanstvenike da ovo malo poznato tektonsko korito pomno prate.