Svake godine 18. studenoga Hrvatska zastaje kako bi se poklonila Vukovaru, simbolu otpora i konačnog sloma velikosrpske agresije. Državni blagdan Dan sjećanja podsjetnik je na tisuće poginulih i prognanih, ali i na trajnu obvezu da grad i njegove žrtve ne padnu u zaborav.
Majka nedavno ekshumiranog francuskog dragovoljca Jeana-Michela Nicoliera zamolila je sudionike njegova posljednjeg ispraćaja da se odviknu od navijačkih transparenata; njezine riječi zrcale širi osjećaj kako Vukovar treba nositi prije svega u tišini i pijetetu. Mnogi to čine paljenjem svijeća – u zagrebačkoj Aveniji grada Vukovara, riječkoj Vukovarskoj ulici ili ispred vlastitih domova – čineći tako osobni korak u koloni sjećanja koja u samome gradu okuplja desetke tisuća ljudi.
Bitka za Vukovar službeno je počela 25. kolovoza 1991. Grad je branilo oko 1 800 hrvatskih branitelja protiv približno 30 000 vojnika tadašnje JNA i paravojnih postrojbi. U tromjesečnom paklu poginulo je 1 600 branitelja i oko 1 000 civila, ranjeno više od 2 500 ljudi, dok je u masovnim zločinima nakon pada smaknuto još najmanje 600 osoba. Iz grada i okolice protjerano je oko 22 000 stanovnika.
Povjesničar Ante Nazor ističe da je „Vukovar usporio agresora i spriječio plan o brzoj okupaciji Hrvatske”, čime je Hrvatska dobila presudan predah za međunarodno priznanje. Teška cijena zaustavljanja agresije bila je razaranje: nakon tromjesečne opsade, u gradu, koji je trebao postati uporište najavljene „velike Srbije”, nije ostao kamen na kamenu.
Stradanje se nije zaustavilo padom Vukovara. Interna izvješća neprijateljske vojske, dostavljena kasnije Haškom sudu, bilježe dodatna ubojstva 64 civila do 1998., od čega 34 u samome gradu. Siniša Glavašević, vukovarski ratni izvjestitelj, jedan je od najpoznatijih simbola te brutalnosti: vojnici su ga nakon okupacije posebno tražili i likvidirali.
Za mnoge Hrvate studeni je mjesec komemoracija, a 18. studeni hodočašće slobodi. „Najmanje što svi možemo učiniti jest oteti Vukovar zaboravu”, poruka je koja svake godine ponovno odzvanja – u tišini, plamenu svijeća i koloni koja nikada ne prestaje hodati.