Sve je više prijava grubih uvreda, prijetnji i ucjena među djecom – i u školskim hodnicima i na internetu. Pravobraniteljica za djecu Tatjana Katkić Stanić u najnovijem izvješću navodi da su oblici nasilja „sve kompleksniji”, dok škole i institucije često reagiraju tek kada problem izmakne kontroli.
Roditelji se žale na neučinkovitost sustava. Jedan otac prijavio je višemjesečno zlostavljanje sina: torbe su mu trgane, tenisice gažene, a na jakni su mu nacrtani uvredljivi simboli. Dječaka su dodatno ismijavali zbog tjelesne težine i mucanja. Unatoč radionicama, škola nije izrekla mjere protiv počinitelja.
Digitalni prostor dodatno pogoršava situaciju. Većina osnovnoškolaca provodi na internetu tri do četiri sata dnevno, a više od 13 % njih više od sedam sati. U chat-grupama kruže poruke pune pogrdnih izraza, prijetnji i objava privatnih fotografija. Zabilježeni su i ozbiljniji slučajevi – snimanje vršnjaka u ponižavajućim situacijama, sexting, ucjene i dijeljenje pornografskih sadržaja. Posljedice su teške: od srama i anksioznosti do izbjegavanja škole, depresivnosti pa čak i suicidalnih misli.
Stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba ističu da je vršnjačko nasilje „složen i višeslojan fenomen” koji nadilazi školske zidove. Digitalno okruženje normalizira neprihvatljivo ponašanje, a djeca često nemaju razvijene vještine kritičkog promišljanja. Roditelji, pritisnuti obvezama, češće gase požare nego što djeluju preventivno.
Poliklinika upozorava da djeca danas rjeđe uče kako podnijeti frustraciju i odgoditi zadovoljstvo, što se neposredno vidi u sve nižem pragu tolerancije na provokaciju. „Djeca i roditelji moraju znati da sustav reagira i štiti”, poruka je stručnjaka, uz naglasak na rano otkrivanje problema i uključivanje škole, obitelji te specijaliziranih službi.
Preporuke za promjenu:
• započeti sustavne programe razvoja socio-emocionalnih vještina još u vrtićima; • u školama i lokalnim zajednicama provoditi kontinuirane radionice o regulaciji emocija i rješavanju sukoba; • jasno i dosljedno sankcionirati nasilje uz podršku žrtvi, počinitelju i promatračima; • u ozbiljnim slučajevima uključiti policiju, centre za socijalnu skrb i zdravstvene ustanove; • bolje umrežiti postojeće oblike pomoći poput Hrabrog telefona i Plavog telefona.
Iako pomoć postoji, najveći problem ostaje slaba povezanost sustava i nedovoljna informiranost roditelja. Stručnjaci stoga pozivaju na bržu, koordiniranu akciju kako bi djeca ponovno osjećala školu i internet kao sigurna mjesta, a ne poprišta straha i poniženja.