Stanovnici Vranjica već desetljećima strahuju od posljedica bivše tvornice azbestnih proizvoda Salonit. Građanska inicijativa „Mjesto koje hoće živjeti” navodi da je do danas najmanje 400 mještana umrlo od bolesti povezanih s udisanjem ili gutanjem azbestnih vlakana, a novi slučajevi i dalje se otkrivaju.
Predsjednik mjesnog odbora Marin Mandić podsjeća da su krovovi napuštenih tvorničkih hala i dalje prekriveni azbestnim pločama. „U jakoj oluji u srpnju ove godine azbestne su ploče letjele i razbijale se posvuda”, kaže Mandić, upozoravajući kako se usitnjeni otpad i danas nalazi uz cestu, gdje ga promet i vjetar dodatno raznose.
Najopasnija crna točka je gradska plaža Kosica – nasip nastao odlaganjem tehnološkog otpada Salonita – na kojoj, prema Mandiću, mještani svakodnevno borave ne znajući da su izloženi vlaknima azbesta zabranjenog u Hrvatskoj još 2006. godine. U splitskom se području trenutačno od mezotelioma liječi 25 osoba.
Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost potvrđuje da je nužna daljnja sanacija. Ministarstvo zaštite okoliša u listopadu je otvorilo poziv za izravnu dodjelu sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti za uređenje obalnog pojasa Kosice. Procijenjena vrijednost projekta iznosi oko 7,5 milijuna eura, od čega je 5 milijuna već osigurano iz NPOO-a. U tijeku je evaluacija pristiglih ponuda za izvođenje radova te postupak ishođenja građevinske dozvole.
Sanacija samog tvorničkog prostora, ističu iz Fonda, ostaje zakonska obveza sadašnjih vlasnika Salonita. Tvornica je službeno zatvorena 2008., a nekadašnji direktor Jozo Ćurković pobjegao je u Bosnu i Hercegovinu pod teretom sumnji u financijske malverzacije. U međuvremenu se tvorničke hale iznajmljuju drugim tvrtkama, dok krovovi i okoliš ostaju kontaminirani.
Građani su u rujnu organizirali mimohod u čast preminulima od mezotelioma te pozvali državne institucije na bržu akciju. „Svi zajedno moramo pritiskati institucije da obave posao”, poručuje Mandić.
Dok se čeka početak radova na Kosici, mještani nastavljaju svakodnevno prolaziti pokraj raspadnutih ploča i brojati nove dijagnoze. Njihova poruka ostaje ista: bez potpune dekontaminacije Vranjic ne može slobodno disati.