Novinar Evan Ratliff cijelo je ljeto radio na neobičnom eksperimentu: osnovao je HurumoAI, tvrtku u kojoj su svi zaposlenici – od pripravnika do izvršnih direktora – zapravo računalni agenti pokretani umjetnom inteligencijom.
Ratliff se na taj korak odlučio nakon što su vodeći ljudi industrije, poput Sama Altmana iz OpenAI-ja, počeli tvrditi da bi se „jednorog” vrijedan milijardu dolara uskoro mogao izgraditi uz samo jednog čovjeka i čitavu armiju AI kolega. Slične prognoze iznio je i Dario Amodei iz Anthropica, upozorivši da bi autonomni sustavi u narednih pet godina mogli izbrisati i do polovicu početnih uredskih radnih mjesta.
Na podcastu „Uncanny Valley” Ratliff je ispričao kako njegova virtualna radna snaga funkcionira u praksi:
- svaki agent ima opis posla, radnu e-poštu i dnevne zadatke;
- AI „direktor” određuje prioritete, postavlja rokove i evaluira učinak ostalih agenata;
- ljudski dio „kolektiva” svodi se uglavnom na Ratliffa, koji usmjerava strategiju i intervenira kad algoritmi zapnu ili donesu besmislene odluke.
„Neki dan mi je marketinški agent poslao tri verzije istog slogana, a onda mi je AI izvršni direktor predložio da ga uopće ne koristimo jer mu se ‘emocionalna konotacija čini krivom’”, prepričao je Ratliff kroz smijeh. Primjeri poput tog otkrivaju kako se obećanja o besprijekornoj autonomiji sudaraju s vrlo ljudskim nesavršenostima modela.
Ipak, eksperiment je već donio konkretne uvide:
- Produktivnost je skokovita, kvaliteta varira. Agent može u minuti generirati stotinu mailova, ali bez nadzora kvaliteta pada.
- Kreativnost ima granice. Sustavi briljiraju u analizama i sumarizaciji, ali originalne ideje i dalje često izgledaju – generički.
- Operativni troškovi su niski, rizici visoki. Softver je jeftiniji od plaća, no pogreška u automatiziranoj odluci može stajati reputacije.
Ratliff planira nastaviti s projektom barem do kraja sljedeće godine kako bi provjerio može li „hibridni” model – čovjek na vrhu, algoritmi ispod – postati održiv poslovni recept. U međuvremenu, njegovo iskustvo služi kao živa demonstracija kako nas tehnološki optimizam brzo dovodi do granice onoga što AI trenutno doista može.
Dok jedni u takvim sustavima vide put prema efikasnijem gospodarstvu, drugi već zazivaju zaštitne mehanizme za radnike koji bi se mogli naći bez posla. Rasplet će, čini se, ovisiti o tome koliko će brzo algoritmi napredovati – i koliko će društvene strukture uspjeti pratiti taj ritam.
