Hrvatska Vlada odlučila je poslati zagrebački Brodarski institut u stečajnu likvidaciju, čime se zatvara poglavlje duže od sedam desetljeća vrhunskih znanstveno-istraživačkih dosega u službi vojne i trgovačke brodogradnje.
Institut je osnovan 1948. kao jedinstvena istraživačka ustanova za projektiranje ratnih i civilnih brodova. Tijekom najboljih godina zapošljavao je gotovo 500 stručnjaka i raspolagao infrastrukturom kojom su se tada mogle pohvaliti tek rijetke europske zemlje. Među najimpresivnijim postignućima isticala su se četiri velika bazena za ispitivanje hidrodinamike brodova te dva kavitacijska tunela za propelere. U njima je, prema internim evidencijama, ispitano oko 1 500 modela brodova i jednako toliko propelera – većina izrađena u vlastitim radionicama.
Idejni tvorac i prvi ravnatelj bio je prof. dr. ing. Stanko Šilović, rodom iz Praputnjaka, koji je 1924. stekao prvu hrvatsku diplomu inženjera brodogradnje. Pod njegovim vodstvom Institut se brzo prometnuo u „trust mozgova” čija su rješenja tražili i inozemni naručitelji – od projektiranja podmornica do optimizacije trgovačkih brodova.
Ipak, višedesetljetno financijsko iscrpljivanje i erozija tržišta doveli su do postupnog gašenja aktivnosti. Danas su nekadašnji laboratoriji u Sigetu zapušteni, a odluka Vlade predstavlja formalni završni čin dugogodišnje agonije.
Dio prostora ipak bi trebao dobiti novu namjenu: Fakultet elektrotehnike i računarstva najavljuje stvaranje Centra izvrsnosti za pomorsku robotiku, čime bi se fragment povijesnog nasljeđa pretvorio u razvojni poligon za buduće tehnologije.
Gašenje Brodarskog instituta zatvara jednu od najambicioznijih tehničkih priča ovih prostora, ali istodobno otvara pitanje kako očuvati i prenijeti vrhunsko znanje koje je ondje stvarano više od sedamdeset godina.