Predsjednica Kosova Vjosa Osmani posljednjih se tjedana intenzivno nastoji prikazati kao osoba od osobitog povjerenja američke obitelji Trump – potez kojim, prema procjenama iz Prištine, pokušava pridobiti potporu za reizbor koji joj trenutačno izmiče.
Uoči skorog isteka petogodišnjeg mandata u ožujku, Osmani se u Davosu fotografirala uz bivšeg američkog predsjednika i objavila da je Kosovo postalo jedna od osnivačica novouspostavljenog „Odbora za mir”. Time je, naglašava, „osigurala državi pristup izravno u sam vrh međunarodne diplomacije”. No, kako doznajemo, odluku je donijela bez konzultacija s premijerom Albinom Kurtijem, što je dodatno zaoštrilo odnose među dvoje najvažnijih kosovskih dužnosnika.
Za Otvaranje vrata Trumpovu krugu zaslužan je, tvrde isti izvori, albanski premijer Edi Rama. On navodno raspolaže kanalima prema Trumpovu zetu Jaredu Kushneru, kojemu je njegova vlada povjerila višemilijardni projekt luksuznih nekretnina na jadranskoj obali. Rama, poznat po izraženom rivalstvu s Kurtijem, koristi svaku priliku da ojača Osmani kao njegovu političku protutežu.
Usprkos zvučnim međunarodnim manevrima, aritmetika u kosovskom parlamentu ne ide joj u prilog. Za reizbor joj nedostaje dovoljno ruku, a odnosi unutar vlastite ekipe daleko su od idiličnih: čak je i bivši šef kabineta Blerim Vela napustio ured prije isteka mandata, što kosovski izvori tumače kao znak njezine „zahtjevne naravi”.
Osmani se, pak, zastupnicima predstavlja kao „Trumpova favoritkinja” i, prema tvrdnjama iz političkih kuloara, šalje neizravnu poruku: „Ako me ne izaberete ponovno za predsjednicu, imat ćete problema sa Sjedinjenim Državama.” Analitičari upozoravaju da takva strategija više nije zajamčen recept za uspjeh. Iako je Washington od 1999. nadalje simbol slobode i sigurnosti za većinu kosovskih Albanaca, današnja slika SAD-a – osobito nakon Trumpova mandata – sve je složenija.
Najsvježiji dokaz jest trijumf Kurtijeve stranke Samoopredjeljenje, koja je na prosinačkim parlamentarnim izborima osvojila 51,1 % glasova unatoč rezerviranom stavu prema američkoj administraciji. Upravo zato politički protivnici vjeruju da bi se Osmanijeva oklada na Trumpa mogla pokazati rizičnom: još uvijek privlačna, ali daleko od nekadašnjeg nepobjedivog aduta.
