Legendarni australski napadač Mark Viduka, rođen u obitelji hrvatskih iseljenika, progovorio je o turbulentnim godinama provedenima u tadašnjoj Croatiji.
Na poziv predsjednika Franje Tuđmana 1995. je sletio u Zagreb i u tri sezone zabio 48 pogodaka u 96 utakmica. „Bio sam uzbuđen, nisam razmišljao o sigurnosti”, prisjetio se dolaska u zemlju koja je taman izlazila iz rata.
Priznaje da su mu nerijetko dobacivali zato što je stranac, iako se Australije nikad nije odrekao: „To je jedna od najboljih zemalja na svijetu. Mojim je roditeljima dala priliku za život, a meni sigurnost da ostvarim svoj san.”
Najemotivnije sjećanje vezano je uz derbi s Hajdukom na Poljudu. Nakon pogotka, doživio je neočekivanu salvu uvreda – od vlastitih navijača, ogorčenih promjenom imena Dinama u Croatiju.
„Bio sam jedan na jedan s vratarom, uhvatila me panika… Loptu sam pogodio vanjskim dijelom kopačke i vrataru je prošla kroz noge… ‘Hvala bogu da je ušla’. Zabio sam gol, a moji navijači me vrijeđaju. Ovo više nema veze s nogometom, pomislio sam”, priča Viduka.
Agresija se prelila i izvan stadiona: vrijeđanja, pljuvanja, pritisak. „Bio sam iscrpljen. Nisam znao kako se nositi s tim.”
Nakon Maksimira seli u Celtic, zatim blista u Leeds Unitedu, a karijeru privodi kraju u Middlesbroughu i Newcastleu. Za Australiju je nastupio 43 puta i postigao 11 pogodaka.
Danas živi mirnije, ponovno u Zagrebu, ali iskustva iz druge polovice devedesetih ostaju neizbrisiv podsjetnik na vrijeme kada je nogomet u Hrvatskoj bio mnogo više od igre.
