Četvrt stoljeća nakon Vojno-redarstvene operacije Oluja skupina od petnaestak ratnih veterana 112. brigade Hrvatske vojske i dalje se 4. kolovoza, a ne dan poslije, okuplja kako bi odala počast svom poginulom suborcu – Valteru Zubčiću.
Valter je imao samo 23 godine kada je stradao u zaseoku Narančići, na prvoj crti bojišta kod Pridrage, prvog dana Oluje 1995. godine. Unatoč tome što je 3. kolovoza dobio dvodnevno odsustvo, dobrovoljac iz Islama Latinskog vratio se već istog popodneva jer ga je, kaže zapovjednik satnije Željko Demo Tumbi, „strahovalo da ga akcija mimoiđe”.
Herojski proboj – „Neprijatelj je ondje bio jako utvrđen još od Maslenice. Valter je probio prvu crtu i otvorio put nama ostalima, ali platio je najvišu cijenu”, prisjeća se Demo.
U akciji je ranjen i natporučnik Jure Zubčić koji je pokušao izvući teško pogođenog prijatelja: „Dok sam mu prilazio na čistini, rafal me pogodio u čeljust. Valter je, nažalost, poginuo.” Tijelo su suborci uspjeli iznijeti tek dan poslije.
Nedovoljno priznanje Veterani sami financiraju spomen-obilježje u Pridrazi, uređuju grob u Islamu Latinskom i organiziraju misu zadušnicu. Žaloste se što Udruga branitelja 112. brigade i općina Posedarje već godinama ne dolaze položiti ni svijeću. „Valter za njih kao da ne postoji, a po njemu bi se mogla zvati ulica”, kaže Demo.
Podsjetnik na žrtvu Obitelj poginulog vojnika svake godine ugosti suborce, a Valterov otac Krsto 5. kolovoza na kninskoj tvrđavi razvija hrvatsku zastavu. „Više ga cijene u Kninu nego u vlastitoj brigadi”, dodaje Jure Zubčić.
Za Dragana Pešu i ostale ratne prijatelje Oluja je sinonim za slobodu: „To je ponos i adrenalin koji i danas traje – trenutak kada je hrvatski barjak osvanuo nad Kninom.” Upozoravaju kako se imena poput Valterova prerijetko spominju zasebno te poručuju da će i ovu 30. obljetnicu Oluje obilježiti ondje gdje je njihovo ratno prijateljstvo zapečaćeno – na mjestu pogibije junaka koji je, kako kažu, „izgarao za Hrvatsku”.