Bio je najmlađi zapovjednik dobrovoljnog vatrogasnog društva u Hrvatskoj – tek 19-godišnjak koji je, kako sam priznaje, „živio za adrenalin”. Sve se promijenilo 23. listopada 2011. kada je, pod utjecajem alkohola i prebrze vožnje, izletio s ceste.
Nedjeljna večer, nekoliko pića s prijateljima i uvjerenje da se loše stvari događaju nekom drugom završili su naglo: automobil je pri pretjecanju dotaknuo rubnik, zanio se, sletio u maslinik, udario u stablo i izbacio Zvonimira kroz vrata – nije bio vezan.
„Probudio sam se iz kome nakon 15 dana. Prvo sam pitao jesam li koga ubio”, prisjeća se danas 32-godišnjak. Srećom, nitko osim njega nije ozbiljno stradao, ali posljedice su bile teške: slomljena kralježnica i neizvjesnost hoće li ikada ponovno stati na noge.
Podrška obitelji, djevojke (danas supruge) i prijatelja pomogla mu je „okrenuti novi list”. Pokrenuo je internetsku stranicu posvećenu vatrogascima – najprije nazvanu „Vatrogasci – oni su naši Heroji”, sada „Vatrogasci – 193” – i stekao široku mrežu kolega i pratitelja. Sedam godina nakon nesreće zaposlio se u županijskom vatrogasno-operativnom centru, gdje sezonski nadzire sustav kamera za rano otkrivanje požara.
Kad ne dežura, prati izvješća o prometnim nesrećama. Svaki put ga, kaže, zaboli činjenica da su za većinu krivi isti faktori koji su umalo stajali njegov život: alkohol, brzina i samouvjerenost. Zato poručuje mladim vozačima – „mulcima”, kako ih naziva jer je i sam to bio:
„Ne pij i vozi. Smanji brzinu. Svugdje ćeš stići na vrijeme, a kući ćeš se vratiti živ.”