Na završnici 30. konferencije UN-a o klimi u Brazilu (COP30) pregovarači su se našli pod dvostrukim pritiskom: rokovima koji istječu i – doslovce – vatrom. Neposredno nakon što je glavni tajnik UN-a António Guterres u četvrtak upozorio da su „we are down to the wire”, u konferencijskom centru izbio je požar pa su svi sudionici morali biti evakuirani.
Rok za službeni kraj razgovora postavljen je za petak u 14 sati po srednjoeuropskom vremenu, no skupine su navikle na produžetke u završnici. Ovaj put ključ drži još neobjavljeni brazilski prijedlog – takozvana odluka „Mutirão” – paket koji bi trebao pomiriti suprotstavljene strane oko dvije točke:
- jasna vremenska karta za napuštanje ugljena, nafte i plina,
- konkretan iznos pomoći siromašnijim državama za prilagodbu sve toplijoj Zemlji.
EU: nema otvaranja prošlogodišnjeg dogovora
Europska unija brani sporazum iz prošle godine o povećanju globalnog klimatskog financiranja na 300 milijardi dolara. Povjerenik za klimu Wopke Hoekstra poručio je: „We don’t think we should be tempted in any way to open [it]”, podsjetivši da Europa već osigurava oko 30 % ukupnih sredstava i time, kako kaže, daje više od svoje „poštene kvote”. Unija je stoga fokusirana na dio o izlasku iz fosilnih goriva, čime nastoji učvrstiti odluku s COP28 o „postupnom odustajanju” od tih energenata.
Više od 80 zemalja – među kojima su i Norveška te domaćin Brazil, zajedno odgovorni za 7 % svjetske proizvodnje nafte – podržalo je novi plan. Razlog žurbe leži u procjeni da će trenutno prijavljeni nacionalni ciljevi do 2035. smanjiti emisije tek za 12 % u odnosu na vrhunac, što planet ostavlja na putanji iznad gornje granice od 2 °C zagrijavanja dogovorene Pariškim sporazumom.
Južne države traže 120 milijardi eura godišnje
Suprotno europskom naglasku, zemlje u razvoju u Brazilu ponavljaju svoj prioritet: 120 milijardi eura svake godine za prilagodbu sušama, poplavama i drugim posljedicama klimatske krize. Pitanje koliku će svotu industrijalizirani svijet – i njegovi investicijski fondovi – doista ponuditi moglo bi odrediti hoće li se kompromis postići ili će pregovori opet zapeti.
Štafeta prelazi na Ankaru – ali i Canberru
Unatoč napetoj atmosferi, dogovoreno je i tko će preuzeti iduće krugove. Turska će 2026. biti domaćin COP31 nakon što je Australija povukla kandidaturu; Canberra će, u znak kompromisa, predsjedati samim pregovorima. Već je odlučeno i da će COP32 2027. ugošćivati Etiopija.
Hoće li „Mutirão” doista spojiti sve kockice – od financija do izlaska iz fosilnih goriva – znat će se tek kad Brazil objavi konačni nacrt. Do tada, pregovarači ostaju budni, a sat neumoljivo otkucava.
