VUKOVAR – Priča Vasilije Tucker, suborcima poznate kao Vaska, jedna je od najdramatičnijih osobnih kronika obrane Vukovara.
Odrastanje bez roditelja, rani brak i razvod te samohran roditeljski život u Borovu naselju nisu je slomili. Kad je 1991. shvatila da se oko grada "nešto kuha", prestala je dolaziti na posao u Borovu i priključila se Zboru narodne garde.
„Nisam se bojala“, prisjeća se. Nakon što je djecu posljednjim autobusom poslala baki u Đakovo, otišla je na punkt u vukovarsku gimnaziju i dobila raspored na Sajmištu – jednoj od najtežih točaka obrane grada.
- listopada 1991. napad je bio osobito žestok. Dok je dodavala punjenja na minobacaču Ivanu Anđeliću-Doktoru, zapovjednik ju je poslao u izvlačenje ranjenog suborca. U zasjedi je izrešetana:
„Potrčala sam prema dvorišnim vratima, a u dvorištu ukopani oklopnjak otvorio je vatru. Sjećam se samo prvog pogotka, još sam ih dobila pet, a preostalih pet od snajpera.“
S jedanaest metaka u tijelu ležala je satima pod granatama, držeći ruku na ručnoj bombi: „Ako moram umrijeti, čekat ću da dođu do mene pa da sa sobom povučem što više njih.“ Suborci su je ipak izvukli do Tekstilne škole, odakle je prevezena u vukovarsku bolnicu. Liječnici su presudno inzistirali da napusti grad; izašla je 19. listopada u konvoju humanitarne organizacije zajedno sa stotinu ranjenika.
Put do bolnica u Đakovu i Zagrebu trajao je više od 12 sati kroz neprijateljske punktove. U Svetom Duhu dočekala je djecu, a suborci su – ne našavši je u konvoju – zaustavili cijelu kolonu i vratili se po nju.
Zbog četiri dodatne operacije nije se vratila na ratište, ali i danas ističe: „Ovo je moja zemlja, moja domovina i ne želim je napustiti, a još manje prepustiti nekom drugom.“
U grad se prvi put vratila 1995., već u braku s Robertom, Englezom koji je u Hrvatsku dopremao humanitarnu pomoć. Par se skrasio u Brezovici kod Zagreba, gdje Vasilija i danas živi, čuvajući uspomenu na poginule i ističući neraskidivu „jačinu i snagu u ratu sklopljenih prijateljstava“ – ljudsku mrežu kojoj, kako kaže, i danas bez dvoumljenja povjerava vlastiti život.