Rođen uz očevu izvedbu Mozartove sonate i odrastao u obitelji u kojoj su note bile svakodnevica, tridesetogodišnji njemački dirigent Valentin Egel danas je jedno od najtraženijih imena domaće klasične scene. Praunuk slavnog pijanista Wilhelma Kempffa preselio je u Hrvatsku nakon što je 2019. osvojio prvu nagradu na Međunarodnom natjecanju mladih dirigenata Lovro von Matačić u Zagrebu. Od 2020. prvi je dirigent Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, a paralelno nastupa diljem Europe i Azije.
Najnoviji trijumf u riječkoj operi bio je Verdijev „Nabucco”, premijerno izveden u sklopu proslave 140. obljetnice kazališne zgrade. Publika će uskoro dobiti novo, monumentalno glazbeno iskustvo – Verdijev „Requiem”, planiran početkom studenoga povodom blagdana Svih svetih.
„„Requiem” je na mojoj „listi želja” otkad sam ga prvi put čuo na koncertu kao mladi tinejdžer. To je jedno od djela koje je na mene snažno utjecalo, jedan od razloga zašto sam postao glazbenik”, kaže Egel i dodaje da će riječkoj publici djelo predstaviti u suradnji s kazališnim orkestrom i zborom, kvartetom solista te Zborom HRT-a. Opisuje ga kao „iznimno duboku glazbu, ispunjenu tugom i žalosti, toplim osjećajem nade i ljepotom odavanja počasti onima koji su nas napustili”.
Nakon dramatičnog Verdija, dirigent okreće novu stranicu: u prosincu slijedi opera „Ivica i Marica” Engelberta Humperdincka, namijenjena cijeloj obitelji i izvedena u hrvatskom prijevodu. Pripreme su već počele, a Egel ističe da ozbiljnost rada ne ovisi o ciljanom uzrastu: „U tome i nema velike razlike, jer obje zahtijevaju moju potpuno predanu pripremu.” Djelo, kaže, spaja poznate narodne melodije i raskošnu kasnoromantičnu orkestraciju, dok humor i slojevita radnja omogućuju da u izvedbi jednako uživaju djeca i odrasli.
Time Egel potvrđuje reputaciju umjetnika koji s jednakim žarom pristupa i najzahtjevnijem sakralnom repertoaru i dječjoj bajci, nastavljajući tradiciju riječkog kazališta koje već desetljećima njeguje poseban odnos s Verdijevom glazbom – dvorana se, uostalom, i nalazi u Verdijevoj ulici. S „Requiemom” i „Ivicom i Maricom” pred sobom, publiku čeka svečani kraj godine pod dirigentskom palicom glazbenika koji, kako sam kaže, „pokušava ne upasti u zamku da za sebe misli kako je važniji od glazbe”.