Količina otpada koja iz drugih članica Europske unije pristiže u Hrvatsku ubrzano raste od 2019. godine, pokazuju godišnja izvješća nekadašnje Hrvatske agencije za okoliš i prirodu, danas Zavoda za zaštitu okoliša i prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije.
• 2019.: uvezeno je nešto manje od 23 000 tona otpada koji podliježe notifikacijskom postupku.
• 2020.: količina skače na više od 70 000 tona.
• 2021. i 2022.: trend se dodatno ubrzava, a otpad iz EU-a čini više od 95 % ukupnog notifikacijskog uvoza.
Istodobno rastu i pošiljke otpada koji se kreće bez prethodnih odobrenja – tzv. „zelena lista”. Riječ je uglavnom o sekundarnim sirovinama i otpadu namijenjenom oporabi, čiji se promet mjeri stotinama tisuća tona godišnje.
Razlika u režimu kontrole ključna je za razumijevanje mogućih zlouporaba:
- Notifikacijski otpad smatra se rizičnijim i može prelaziti granicu tek uz suglasnost svih uključenih država, financijsko jamstvo i praćenje svake pošiljke.
- Otpad sa „zelene liste” slobodno cirkulira unutar EU-a uz minimalnu dokumentaciju, pod uvjetom da je razvrstan i namijenjen recikliranju ili drugom obliku oporabe.
Upravo ta dvostruka razina nadzora stvara prostor za prijevare: veliki volumen nalazi se izvan strogog sustava notifikacije, dok razlika u cijeni zbrinjavanja potiče iskorištavanje rupa u propisima.
Hrvatska se tako suočava s neugodnim pitanjem – sudjeluje li ravnopravno u europskoj kružnoj ekonomiji ili se, bez široke javne rasprave, pretvara u odredište otpada koji ostatku Europe predstavlja problem. Prema aktualnim pravilima jedinstvenog tržišta, otpad bi se trebao obrađivati ondje gdje postoje kapaciteti i gdje je postupak financijski isplativ. No, sve glasnije kritike upozoravaju da bi trošak niske cijene u konačnici mogla platiti hrvatska okolišna i zdravstvena sigurnost.