Osamdesetdvogodišnji Puljanin Vlado Jurcan samoinicijativno je protegnuo 15-metarsku žičanu mrežu duž stuba pokraj pulske Arene kako bi spriječio moguće padove s gotovo 10 metara visine.
„Svakodnevno gledam turiste s djecom kako se tiskaju uz ogradu koja ima samo dvije prečke. Dovoljna je sekunda nepažnje”, objasnio je Jurcan, prisjećajući se davne nesreće koja ga je potaknula na akciju.
Prije postavljanja mreže Jurcan je pisao Gradu Puli i najavio da će intervenirati ako se ništa ne poduzme. Grad ga je uputio na Arheološki muzej Istre, instituciju zaduženu za amfiteatar.
Voditeljica Odjela konzervacije u muzeju Đeni Gobić-Bravar potvrđuje da problem traje godinama: „Svjesni smo opasnosti i željeli smo podignuti višu, čvršću ogradu, no nadležni konzervator to odbija jer se radi o jednoj od rijetkih sačuvanih dionica izvorne austrijske ograde.” Muzej je predlagao zatvaranje otvora pleksiglasom ili okomitim prečkama, također bez uspjeha.
Kako bi ipak povećali sigurnost, u razmatranju je postavljanje dodatne ograde iza postojeće, iako bi, priznaje Gobić-Bravar, to „izgledalo nakaradno”. Najavila je da će muzej uputiti službeni zahtjev za produljenjem postojeće ograde i tako trajno zaštititi rizični dio.
Umirovljenikov potez razumije: „Jasno mi je zašto je reagirao, ali nije dobro poticati ljude da sami interveniraju jer se kulturno dobro može oštetiti.”
Za sada nije odlučeno hoće li privremena mreža ostati na mjestu ili će biti uklonjena, no Jurcanova akcija ponovno je otvorila pitanje balansa između zaštite kulturne baštine i javne sigurnosti.