Kad su prije tri godine stigle u Rijeku bježeći od ruskog napada na Ukrajinu, Nataliia Popyrieva, Tetiana Shpoliarchuk, Nataliia Žukova, Olena Hončarenko, Kateryna Halaida, Alina Kerman, Olha Lebid, Olena Ilkiv, Iryna Herasymchuk i još nekoliko sunarodnjakinja najprije su potražile pomoć u riječkom Caritasu. Danas, zahvaljujući trogodišnjem EU projektu „U svom domu – podrška starijim osobama i prevencija institucionalizacije”, upravo one pomažu drugima.
Projekt je pokrenut 29. travnja 2024. godine, a nositelj je Grad Rijeka uz partnerstvo Caritasa. Financira se s 450 tisuća eura iz Europskog socijalnog fonda plus, uz dodatnih 66 tisuća eura iz gradskog proračuna.
• zaposleno 11 osoba – 10 gerontodomaćica i koordinatorica • svaka gerontodomaćica skrbi o sedam korisnika, obilaze ih dvaput tjedno • trenutačno je uključeno 75 osoba starijih od 65 godina ili osoba s invaliditetom, dok ih je ukupno kroz projekt prošlo 89 • 950 paketa kućanskih i higijenskih potrepština podijeljeno je tijekom prve godine • na listi čekanja već je 140 novih korisnika
Koordinatorica Roksolana Kerychynska naglašava kako su Ukrajinke izabrane putem javnog poziva „jer su pokazale golemu empatiju i volju za radom”. Posao im, dodaje, donosi plaćeni staž, godišnji odmor i zdravstveno osiguranje, a korisnicima omogućuje da ostanu u vlastitom domu „uz očuvanje dostojanstva i osjećaja sigurnosti”.
Emotivne veze često nadilaze radne obaveze. Riječki slikar Miomir Milošević (85) ne skriva zadovoljstvo: „Ovaj projekt je odličan, a moja Kateryna je zlata vrijedna.” Gerontodomaćica Tetiana Shpoliarchuk priseća se dramatične situacije kada je korisnicu pronašla na podu nakon pada i pozvala hitnu pomoć: „Da nisam došla, moglo je kobno završiti.”
Nemali broj korisnika naprosto žudi za razgovorom. Zorica Lukić, polupokretna stanarka petog kata bez lifta, za svoju njegovateljicu kaže: „Natalija mi je kao vlastita kći; donosi mi lijekove i društvo koje mi je najvažnije.” A Silvija Špero, koja živi sama sa psom Ronom, priznaje: „Meni Olha znači pola života.”
Ravnateljica Caritasa Marijana Medanić ističe dvostruku vrijednost programa: integraciju žena iz Ukrajine i poboljšanje kvalitete života starijih Riječana. „Neki naši korisnici godinama nisu izašli iz stana. Sada imaju ruku pomoći i razlog za osmijeh”, kaže Medanić i upozorava da potrebe rastu: čak 140 građana čeka na uključenje.
Iako projekt traje još gotovo dvije godine, partneri već traže način da ga pretvore u trajnu socijalnu uslugu. Produženi životni vijek, sve više samačkih kućanstava i ubrzan tempo svakodnevice, kažu u Caritasu, čine ovakve modele potpore – gdje se istodobno brine za najranjivije i otvara radna mjesta – nužnima za svaku lokalnu zajednicu.