Uhićenje glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića zbog sumnji na korupciju izazvalo je žestoke reakcije analitičara, ali i otvorilo pitanje povjerenja u hrvatske institucije.
Politički analitičar Žarko Puhovski upozorio je kako je riječ o presedanu: „To podsjeća na egipatsku zmiju koja proždire vlastiti rep.“ Po njemu, korupcija u samoj srži represivnog sustava „doista je opasna“, jer javnosti pokazuje da ni tijela koja bi trebala čuvati zakon nisu imuna na nezakonitosti.
Sličan stav dijeli i politički komunikacijski stručnjak Jerko Trogrlić, koji uhićenje vidi kao „vrlo lošu poruku za institucije“. Ističe da su gotovo istodobno provedene i brojne smjene u državnim poduzećima, što u prvom redu potresa odnose unutar HDZ-a.
Puhovski pritom podsjeća da je zbog skandala rasprava o državnom proračunu pala u drugi plan, premda bi „u demokraciji proračun trebao biti glavno političko pitanje“.
Povijesno visoka percepcija govora mržnje
Dok traje rasprava o korupciji, rezultati ankete predstavljene na HRT-u pokazuju da 58 % građana smatra kako političari izravno potiču nasilje govorom mržnje.
Komunikolog Zdravko Kedžo drži da su političari „sebi osigurali nekažnjivost za javno izrečene riječi“ te dodaje da političari i mediji funkcioniraju u simbiozi u kojoj „svi snose dio odgovornosti“.
Stručnjakinja za političku komunikaciju Nikolina Borčić naglašava da se javnost danas informira površno: „Publika sve brže konzumira vijesti, ne zanima je kontekst i učitava vlastita značenja. U takvoj atmosferi skandali dominiraju.“
Što je, a što nije govor mržnje?
Puhovski skreće pozornost da se pojam često krivo tumači: „Ako netko kaže da je Puhovski idiot, to nije govor mržnje – to je histeriziranje.“ Govor mržnje, ističe, počinje kada se na meti nađe identitet čitave skupine, što potom otvara put diskriminaciji i nasilju.
U tom je kontekstu posebno kritizirao radikalizaciju nakon nedavnog koncerta Marka Perkovića Thompsona, gdje su, prema njegovim riječima, „skupine u crnim košuljama“ uzvikivale ustaške pozdrave. „Kad vičete ‘Za dom spremni’, to nije samo pozdrav – to je poziv na kazneno djelo“, upozorio je.
Politička retorika kao loš primjer
Trogrlić smatra da agresivna komunikacija najviših državnih dužnosnika potiče slične ispade na nižim razinama: „Ako se na vrhu vrijeđa i napada, na nižim razinama to lako može prerasti u fizičku agresiju.“
Kedžo pak ocjenjuje da se prevelika pozornost usmjerava na verbalne dvoboje premijera i predsjednika, dok se suštinski problemi guraju pod tepih. Borčić stoga poziva na jačanje obrazovanja i sposobnosti slušanja drugačijih stavova, a Trogrlić zaključuje da je napredak moguć „samo empatijom i pristojnim dijalogom“.
U međuvremenu, uhićenje Andrije Mikulića ostaje simbol sve dubljeg nepovjerenja građana u sustav koji bi trebao jamčiti zakonitost – i podsjetnik da ni sam državni aparat nije zaštićen od korupcije.