Stephany Gauffeny prošlog je tjedna, s tek rođenim sinom u naručju, kročila prema grobu bez nadgrobnog spomenika. Crvenom vrpcom na zemlju je ispisala ime supruga Miguela Garcíje-Hernándeza (31), Meksikanca koji je 29. rujna podlegao ranama zadobivenim u pucnjavi pred uredom američke Službe za imigraciju i carinu (ICE) u Dallasu.
García-Hernández je 24. rujna, neposredno nakon kratkog boravka u zatvoru zbog vožnje u pijanom stanju, bio vezan u zatvorskom kombiju pred ICE-ovim poljskim uredom i čekao prijem. Tada je nepoznati napadač zapucao prema zgradi. Savezni istražitelji tvrde da je meta bio ICE, no pogođeni su isključivo pritvorenici; među njima i Miguel, čiji je život četiri dana kasnije ugašen u bolnici.
„Ušla sam u sobu i počela plakati. Ruke su mu bile privezane za krevet, a lisice na gležnjevima”, prisjeća se Gauffeny. Tri dana nakon njegove smrti rodila je njihovo treće zajedničko dijete, Milesa Alexandera. Najstarija kći (8), djevojčica s autizmom, telefonom je do posljednjeg dana razgovarala s ocem; majka joj je večer uoči pogreba morala reći da će ga ubuduće „gledati samo na nebu”.
Život na čekanju • García-Hernández prešao je granicu bez dokumenata sa 14 godina i gotovo dva desetljeća živio u području Dallasa, zarađujući bojanjem i renoviranjem kuća. • Zbog godina dolaska nije ispunjavao uvjete za program DACA, a nedavno je, uz pomoć odvjetnice Martine Alvarado, podnio zahtjev u sklopu inicijative „Keeping Families Together”. Program bi supružnicima američkih državljana omogućio zelenu kartu, no teksaški ga je sud privremeno blokirao. • Planirao je otvoriti vlastitu tvrtku za ličilačke radove čim dobije papire – štedio je za alat i opremu.
Atmosfera mržnje Gauffeny povezuje muževu smrt s rastućim političkim nasiljem i antiimigrantskom retorikom. Na društvenim mrežama dobivala je poruke da je „dobro što se to dogodilo jer je bio ilegalac”. Uz odvjetnika Erica Cedilla razmatra tužbu, ali detalji zasad nisu objavljeni.
Obiteljska agonija dodatno je otežana financijama. Pogreb je plaćen donacijama preko internetske kampanje; nadgrobni spomenik i dalje je nedostižan, a kredit za kuću u Arlingtonu prijeti gubitkom doma. „Bojim se za djecu. Već smo jedva spajali kraj s krajem dok je bio u pritvoru”, kaže udovica.
Majci dopušten ulazak Miguelova majka, Maria García, deportirana je početkom godine. Zahvaljujući intervenciji meksičkog ministarstva vanjskih poslova izdan joj je hitni humanitarni ulaz kako bi se oprostila od sina u bolnici. Na grobu su pripadnici skupine Brown Berets of North Texas položili meksičku zastavu, koju je vjetar ubrzo odnio – ruže su ostale.
Među osobnim stvarima koje su poštom stigle poslije smrti bila je španjolska Biblija iz zatvora okruga Tarrant, otvorena na Postanku. „Planirao ju je čitati od početka do kraja, ali nije stigao”, tiho dodaje Stephany Gauffeny.
Obitelj sada čeka rezultate istrage pucnjave i odlučuje o pravnom putu, dok na neoznačenom humku još nema nadgrobne ploče – samo crvena vrpca s imenom čovjeka za kojeg njegova supruga tvrdi: „Nije zaslužio ovakav kraj.”