Na Dušni dan 1944. osmorica Makarana – četvorica svećenika i četvorica civila – odvedeni su preko Biokova, bez suda likvidirani u selu Kozici te bačeni u zajednički grob. Gotovo osamdeset i jednu godinu poslije, u staroj crkvi sv. Ilije ponovno je služena misa zadušnica u njihovu čast.
Među strijeljanima bili su don Niko Delić (56), don Marko Devčić (58), fra Dominik Šulenta (44), fra Frano Borić (45), Srećko Bušelić (45), Ante Kržanić (45), Božo Deur (57) i Vjekoslav Morauc (60). Prema zapisima u župnim knjigama, makarski su rukovodioci tada odlučili da se „likvidira osmoricu najvećih zločinaca” prije planiranog suđenja u Imotskom. Civili su navodno stradali zbog rodbinskih i prijateljskih veza sa svećenicima, koje je tadašnji režim smatrao ideološkim neprijateljima.
Promrzle i izgladnjele, partizani su ih u noći s 3. na 4. studenoga skinuli u donje rublje, dopustili im ispovijed, a potom ih strijeljali i bacili naglavačke u grob. Fra Ivan Glibotić zapisao je da je „nevina krv iz toga groba tekla mjesecima“, dok je mještanin pokušavao zaustaviti krvarinu bacajući vapno.
Zbog spriječenosti mjesnoga župnika don Ivana Marića, ovogodišnju misu predvodio je fra Marko Bitanga iz Staševice. Među dvadesetak preostalih stanovnika Kozice njih desetak došlo je odati počast, zajedno s gradskim vijećnikom Domovinskog pokreta Perom Jelavićem Ćukom.
„Očekujem od naše Provincije i Splitsko-makarske nadbiskupije da pokrenu beatifikaciju makarskih mučenika, jer oni su sveti“, poručio je fra Bitanga u emotivnoj propovijedi.
Kozica je danas selo s jedva dvadesetak duša; prije stotinu godina imala je 1 093 stanovnika. Unatoč demografskom padu i godinama šutnje, sjećanje na osmoricu strijeljanih nije izblijedjelo – a posljednji poziv na njihovu beatifikaciju daje mu i novu, duhovnu dimenziju.