Broj vrsta divljih pčela koje su u Europi na rubu izumiranja više se nego udvostručio u posljednjih deset godina, pokazuje najnovija procjena Crvene liste Međunarodnog saveza za zaštitu prirode (IUCN). Od ukupno 1 928 zabilježenih vrsta, čak 172 sada se vodi kao ugroženo.
Ništa bolja nije sudbina leptira: broj europskih vrsta kojima prijeti nestanak porastao je s 37 na 65 u odnosu na studiju provedenu prije 14 godina, a endemska madeirska velika bijela (Pieris wollastoni) već je službeno proglašena izumrlom.
„Oprašivači poput pčela i leptira životna su linija za naše zdravlje, prehrambene sustave i gospodarstva”, upozorila je glavna direktorica IUCN-a Grethel Aguilar, podsjetivši da o njima ovise voće, povrće i sjemenke koje svakodnevno konzumiramo.
Glavni uzroci pada:
• uništavanje i fragmentacija staništa zbog intenzivne poljoprivrede i napuštanja zemljišta; • isušivanje močvara i prekomjerna ispaša; • uporaba gnojiva i pesticida, uključujući neonikotinoide; • klimatske promjene, koje sada ugrožavaju 52 % svih europskih leptira u opasnosti – dvostruko više nego prije deset godina.
Do 90 % cvjetnica na kontinentu oslanja se na životinjsko oprašivanje. „Divlje pčele dramatično nestaju i ne mogu ih jednostavno zamijeniti komercijalne košnice”, kaže koordinator procjene dr. Denis Michez, upozoravajući da bi s njima mogla nestati i čitava paleta livadnog bilja i orhideja.
Posebno su pogođeni:
• 15 vrsta bumbara važnih za grašak, grah i djetelinu; • 14 vrsta celuloznih pčela koje oprašuju vrbe i crvene javore; • Simpanurgus phyllopodus, jedina europska predstavnica svojeg roda, sada je kritično ugrožena.
Leptiri s planinskih vrhova, poput nevadskog oka i andaluzijskog plavca, doslovce ostaju bez prostora za bijeg kako temperature rastu. U Sredozemlju ekstremne suše i požari prijete kritično ugroženom karpaškom okašu, dok se unutar Arktičkog kruga granica šume svake godine pomiče desetke metara sjevernije, što staništa otvorenih tresetišta pretvara u grmlje; tamo je osam vrsta leptira na rubu nestanka, među njima Freyjina cikada i arktički prstenac.
„Najvažnije stanište svih ovih oprašivača su cvjetne travnjake, a one ubrzano nestaju”, upozorava koautor izvješća Martin Warren. Ipak, dodaje, postoji „niski viseći plod” – mjere koje farmerima ne smanjuju, nego često i povećavaju prinose, primjerice stvaranje cvjetnih pojasa uz rubove polja.
Europski zakon o obnovi prirode obvezuje države članice da do 2030. preokrenu trend pada oprašivača. Povjerenica za okoliš Jessika Roswall poručuje da je stanje „kritično” te poziva na brzu primjenu novog sustava praćenja i jaču suradnju vlada i poljoprivrednika: „Sada se moramo usredotočiti na konkretnu provedbu i zajednički rad kako bismo zaštitili naše oprašivače.”
Procjena pčela i leptira dolazi nakon prvog europskog pregleda stršljena muha – još jedne ključne skupine oprašivača – koji je 2022. pokazao da je 37 % njihovih vrsta ugroženo. Novo izvješće potvrđuje da se kriza oprašivača produbljuje i da će, bez hitnih mjera, posljedice osjetiti cijeli ekosustav, poljoprivreda i europsko gospodarstvo.