Uoči sutrašnje utrke sprinta u južnotirolskoj Anterselvi, hrvatska biatlonska reprezentacija otkrila je koliko je precizno isplaniran svaki korak pripreme – od pušaka i streljiva do najsitnijih zareza na skijama.
Najskuplji saveznik – puška
Matija Legović objasnio je da svaki biatlonac najprije mora potpuno vjerovati vlastitoj pušci. „Puška ima kundak s četiri spremnika metaka. Imam jednu pušku i mijenjam je svakih 4-5 godina”, rekao je, dodajući kako se cijena kreće između 3 500 i 4 000 eura. Oružje se čuva u posebno osiguranim ormarićima, a sportaši ga smiju preuzeti samo neposredno prije i vratiti odmah nakon treninga ili utrke.
Tvornica skija na rubu staze
Serviser Nenad Šmehil svakodnevno obrađuje oko trideset pari skija za Matiju Legovića, Krešimira Crnkovića i Aniku Kožicu. „Svaki trkač ima svojih 15-20 pari skija. Prvo provjerimo temperaturu i vlažnost snijega te vlažnost zraka”, objašnjava. Nakon brušenja i voskanja, svaka skija dobiva naljepnicu s brojem natjecatelja i odlazi na provjeru laserskom tehnologijom, čime se sprječava svaka mogućnost nedopuštenih zahvata.
Meta koja govori treneru, a ne sportašu
Za razliku od skijanja, u streljanu se prenosi potpuna tišina. Biatlonci ne vide gdje su metak i pločica završili sve dok se crna površina mete ne pretvori u bijelu. Glavni trener reprezentacije Dejan Brajdić opisuje sustav: „Postoji manji krug, to je ležeći krug, i stojeći krug. Kada pucaju, pokazujemo magnetski kako je. Ako se dogodi promašaj, dignete ploču, tako da on sa strelišta vidi gdje je metak promašio”. Na magnetskoj tabli treneri označe svaki pogodak, a po potrebi ubace i kratku motivacijsku poruku.
Ususret sprintu
Ako prognoze ostanu stabilne, sutrašnji sprint donijet će minus temperature i suh zrak, što bi hrvatskom trojcu moglo odgovarati. No hoće li preciznost puške, savršeno depilirane skije i brze upute s trenerskog dalekozora biti dovoljni, vidjet će se tek kad posljednja meta poprimi bijelu boju.