HAVANA – Nekadašnja turistička razglednica Kariba danas je prizor kroničnih nestašica, urušenih zgrada i napuštenih domova. Broj posjetitelja koji stižu na Kubu prepolovio se s oko pet milijuna godišnje na jedva polovicu, a egzodus Kubanaca prema obalama Floride ponovno se ubrzao.
Na trgu Plaza de la Catedral, u srcu Havane, još uvijek sjedi markantna proročica – cigara joj je u kutu usana, zastava u krilu. „Imam šestero djece. Svi žive u inozemstvu – u Miamiju, Danskoj, Španjolskoj, Moskvi… Ali ja, ja ću umrijeti ovdje. S mojom zastavom”, kaže ona dok promatra poluprazne kaldrme koje su donedavno vrvjele turistima. Na pitanje kakva je budućnost kubanskog turizma, kratko odgovara: „To će se saznati tek u idućih nekoliko godina.”
Prihod od stranih gostiju jedan je od rijetkih financijskih oslonaca za otočnu ekonomiju, no život na Kubi postaje sve teži. Krajem listopada uragan Melissa opustošio je jug zemlje, a samo tjednima kasnije velik dio otoka, uključujući i milijunsku Havanu, ponovno je ostao bez struje. „To nam se često dogodi i direktno utječe na naš posao u turizmu. Recimo, ja bih sada trebao odgovoriti na upit zainteresiranih Francuza, ali ne mogu jer čekam da se vrati struja. Zbog toga gubimo posao”, objašnjava jedan lokalni djelatnik.
Problemima se pridružuju i klimatske promjene: duga sušna razdoblja iscrpljuju poljoprivredu, a godinama zapuštene zgrade, građene još 20-ih, 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, pucaju i urušavaju se pod svakim jačim nevremenom. Tradicionalni saveznici poput Venezuele i Meksika bore se s vlastitim krizama, pa Havana nema na koga računati.
Posljedice se vide na ulicama: police u prodavaonicama sve su praznije, redovi pred mjenjačnicama sve duži, a trajekti i improvizirane brodice prema Floridi ponovo su prepuni. U samoj Sjedinjenim Državama kubanska je zajednica jedna od najbrojnijih migrantskih skupina, a njezini su predstavnici dospjeli i do najviših političkih položaja.
Dok starija proročica svakog jutra zauzima svoje mjesto na trgu, nadajući se ponekom turistu i povoljnoj karti sudbine, mnogi njezini sunarodnjaci biraju kartu u jednom smjeru – preko mora, daleko od otoka koji ih je, kako kažu, ostavio bez struje, posla i budućnosti.