Biti nogometni trener jedno je od bolje plaćenih zanimanja, ali rijetko i među lakšima. Kada rezultati krenu nizbrdo, prvi na udaru kritika i otkaza gotovo uvijek je glavni trener, dok uprave klubova brže posežu za „metlom” u svlačionici nego za promjenom čitave momčadi.
Svježi primjer stigao je u razmaku od samo nekoliko dana i to s istom adresa – Split. Igor Tudor i Ivan Jurić, dvojica Splićana sličnih nogometnih ideja, ponovno su ostali bez posla. Ritam rezultata, tenzije s nadređenima i poneki incident s tribina pretvorili su klupu najprije u vrući, a zatim u prazni stolac.
Obojica su u posljednjim angažmanima osjetila koliko brzo podrška može nestati kada se negativni nizovi počnu gomilati. U takvoj atmosferi klubovi su i ovaj put posegnuli za najjednostavnijim rješenjem – smjenom trenera.
Iako su im karijere do sada tekle u različitim ligama i kroz ponešto drugačije izazove, zajednički nazivnik ostaje: kada se spuste zastori i zbroje bodovi, pritisak rezultata gotovo uvijek pobjeđuje stručni potpis na klupi.
