Plaža Pantan, dio istoimenog posebnog ornitološko–botaničkog rezervata kod Trogira, posljednjih godina ubrzano nestaje pod naletima olujnog juga i porastom razine mora.
Građani: „Olujno jugo pobacalo je stabla, a nitko ništa ne radi”
Brojni Trogirani, koji su ondje odrastali, tvrde da se plaža „prepušta sve većoj nebrizi”. Zamjeraju Javnoj ustanovi More i krš, koja upravlja rezervatom, što nakon rušenja borova „samo dođu s motornim pilama i popilaju srušena stabla, a nova se ne sade”, te što ne dopušta postavljanje ni osnovne infrastrukture poput kanti za otpad.
Ustanova: intervenirati se smije samo uz dozvole
Ravnatelj ustanove Domagoj Lažeta priznaje da je područje „jako ugroženo”, ali ističe da se radi o strogo zaštićenom lokalitetu pa plaža „nikako ne može biti uređena kao klasična gradska plaža”. Glavni problem je gubitak sedimenta: „Najbolja opcija bio bi zaštitni nasip koji bi se nalazio dalje od obale, no takav projekt potrajao bi dugo.” Plan već postoji u županijskom proračunu, a EU fondovi trebali bi ga sufinancirati. Do tada su moguće samo „vatrogasne mjere”, za što također treba zeleno svjetlo Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije. Ustanova je zatražila dozvolu za novu sadnju, a Grad Trogir nudi pomoć.
Grad: volje ima, ali Pantan nije prioritet
Gradonačelnik Ante Bilić kaže da je Grad „jednako nezadovoljan kao i građani”: „Plaža koja je nekad bila omiljeno kupalište Trogirana danas je prepuštena na milost i nemilost vremenskih uvjeta.” Grad se, tvrdi, višekratno nudio kao partner, ali „ili nema volje ili Trogir nije dovoljno prioritetan”. Bilić naglašava da Pantan ne treba pretvarati u komercijalnu plažu: dovoljno je „malo volje i sredstava” za staze, klupe, kante i redovito čišćenje.
Što dalje?
Za konkretnu obnovu potrebno je definirati dopuštene zahvate, troškove i podjelu ovlasti između Grada, ustanove More i krš i Ministarstva. Dok procedura traje, more nastavlja grickati otočić na kojem su se generacije Trogirana rashlađivale u ljetnim mjesecima. Građani stoga traže brzu, ali stručnu akciju – prije nego što Pantan postane tek dio sjećanja.