Kad je početkom svibnja vatrena stihija progutala gospodarstvo Baranovih u Kladnjicama kraj Lećevice, u plamenu su nestale staje, ugostiteljski prostor, alati i zalihe stočne hrane – godine mukotrpnog rada pretvorile su se u prah za samo nekoliko sati.
No, dok se dim još dizao iznad sela, trinaestogodišnja Gabriela Baran odlučila je ne klonuti. Djevojčica je, kažu susjedi, „odrasla preko noći“: sada svakoga jutra muze koze, proizvodi sir, istrčava konje i brine se da na zgarištu ponovno zavlada život.
Baranovi već desetljećima vode OPG Dorat, karakteristično zagorsko imanje okruženo suhozidima i iskrčenim kamenjarom. Plamen im je u trenuti odnio gotovo sve, ali nije slomio ono što njihovi sumještani nazivaju tvrdokornim gorštačkim srcem. Selo je stalo iza obitelji – jedni su donosili hranu za stoku, drugi posuđivali alat, treći pomagali raščišćavati zgarište.
Gabriela, najmlađa članica obitelji, postala je simbol te zajedničke upornosti. Uz školu, svakodnevno vodi brigu o preostalim životinjama, redovito siru daje onaj prepoznatljivi okus zagorskog krša i, kako sama kaže, „ne odustaje dok se konji opet ne prošetaju obnovljenom štalom“.
Požar je Baranovima nanio golemu materijalnu štetu, no priča o djevojčici koja usred ruševina preuzima uzde i nastavlja tamo gdje su plamenovi stali, već je obuhvatila šire područje Dalmatinske zagore. Obnova je dug i skup proces, ali svakim novim kolutom sira i svakim novim korakom konja Gabriela dokazuje da se ponekad najveća snaga rađa upravo iz pepela.