Stručna analiza sustava protupožarne zaštite u hrvatskim lukama otkrila je tri ozbiljna propusta koji, prema autoru elaborata, ugrožavaju ljude, robu i infrastrukturu te zahtijevaju hitnu intervenciju zakonodavca i inspekcija.
Pravni labirint, slaba provedba
Okvir postavlja Zakon o zaštiti od požara, a tehničke detalje definira Pravilnik o hidrantskoj mreži koji za zone visokog rizika nalaže najmanje 2,5 bara tlaka, protok od 10 l/s i maksimalni razmak hidranata od 80 metara. No, analiza upozorava da „ozbiljan jaz između projektirane dokumentacije i stvarnog stanja na terenu” proizlazi iz triju sustavnih slabosti:
- Nejasna linija odgovornosti – propisi propisuju što treba napraviti, ali ne i tko mora trajno pratiti jesu li standardi doista ispunjeni.
- Nedostatak kontinuirane kontrole – nakon primopredaje objekta gotovo da nema obveznih tehničkih pregleda, pa se kvarovi u hidrantskoj mreži otkrivaju tek kad izbije požar.
- Papirnata, nedigitalizirana dokumentacija – projekti i elaborati često ostaju u ladicama, što otežava brzu provjeru i nadzor.
Tri koraka ka sigurnijim molovima
Kako bi se spriječile ponovne havarije i požari, autor predlaže:
• Obvezne godišnje tehničke preglede svih lučkih objekata, uz mjerenje tlaka, protoka i dosega svakog hidranta. • Digitalizaciju svih elaborata zaštite od požara kako bi nadzorna tijela i lučki upravitelji u svakom trenutku imali uvid u stvarno stanje sustava. • Osnivanje specijaliziranog tijela (radni nazivi LK ili LI) koje bi imalo jasnu nadležnost za kontrolu usklađenosti izvedenih sustava s odobrenim projektima.
Zaključak stručnjaka je jasan: bez precizno definirane odgovornosti, redovitog nadzora i modernih alata, ni najbolji propisi neće ugasiti vatru prije nego što se rasplamsa.