Na današnji bi dan Marinko Dragičević – Karo slavio 62. rođendan. Umjesto proslave, njegova obitelj i suborci još uvijek tragaju za posmrtnim ostacima vukovarskog dobrovoljca nestalog 19. studenoga 1991.
Rođen 30. prosinca 1963. u Vukovaru, Marinko je djetinjstvo proveo uz Dunav, a mlade godine u riječkom brodogradilištu „3. maj”. Po povratku kući radio je kao ličilac i fasader, sve do ljeta 1991., kada se s mlađim bratom Markom dragovoljno priključio 4. bojni 3. gardijske brigade Zbora narodne garde na Opatovcu.
• Prva borbena akcija: 4. srpnja 1991. u Borovu naselju.
• Ranjen tri puta – u nogu, ruku i naposljetku teško u glavu.
• Posljednji put viđen: pri evakuaciji ranjenika iz Borovo Commerce-a, kada su ga zajedno s civilima odveli u nepoznatom smjeru.
Suborac Zlatko Panković pamti ga kao „vedrog, hrabrog i srčanog dečka”. Marinko je tada imao 28 godina.
Sudbina obitelji Dragičević još je teža jer je brat Marko poginuo i pokopan, dok su roditelji Vinko i Luca preminuli 2010. i 2015. ne dočekavši vijest o nestalom sinu. Sestra Nevenka Marković i danas jedino priželjkuje – pronaći Marinka.
Tri i pol desetljeća poslije, s krajem 2025., broj obitelji koje čekaju istinu o nestalima iz Domovinskog rata i dalje je prevelik. Priče poput ove podsjećaju da potraga za nestalim braniteljima ni nakon 34 godine nije završena – „Heroji se ne zaboravljaju”.