Savjetnik premijera Andreja Plenkovića i bivši ministar vanjskih poslova Mate Granić ocijenio je u emisiji Hrvatske radiotelevizije da je jedini vjerodostojan odgovor Europe na rusku agresiju – mirovna misija na terenu.
„Ne može se imati nikakvo povjerenje u Putina koji je prvo odlučio okupirati cijelu Ukrajinu, a kada to nije uspio onda je anektirao četiri regije. Jedini odgovor Europe je da pošalju mirovne snage”, poručio je Granić, dodajući kako bi prekid vatre bez međunarodnih snaga bio „neseriozan”.
Prema njegovim riječima, ruski predsjednik Vladimir Putin nastoji „dobiti cijeli Donbas, dijelove Hersonske i Zaporiške oblasti te Krim” i time faktički prisiliti Kijev – ali i Europu – na kapitulaciju. Kao dodatni element nesigurnosti Granić je spomenuo i američku unutarnju politiku: „Sada Trump ima dvije opcije: ili će uvesti sankcije i snažno se opredijeliti za podršku Ukrajini ili se neće u ništa miješati.”
Istodobno, raspoloženje hrvatske javnosti ostaje podijeljeno. Na društvenim mrežama mogu se pročitati vrlo različiti stavovi, od onih koji zagovaraju potpunu suzdržanost („Ako imaju pameti, ostat će doma”) do onih koji podsjećaju na moguće šire posljedice ruske agresije („Ako ne pružimo potrebnu pomoć Ukrajini, ruski agresor doći će i na naš prag”).
Među najčešćim argumentima protiv slanja vojnika ističe se teza da „to nije naš rat”, dok pobornici veće angažiranosti naglašavaju sličnosti s hrvatskim iskustvom obrane devedesetih i potrebu da se „agresor zaustavi na vrijeme”. Poneki komentari završavaju i u polemikama, pa čak i uvredama na račun političara i ideoloških protivnika, pokazujući koliko je tema emotivno nabijena.
U europskim krugovima trenutačno se spominje 26 država koje su spremne sudjelovati u potencijalnoj mirovnoj misiji u Ukrajini, no službeni Zagreb zasad poručuje da hrvatski vojnici neće biti upućivani na to ratište.
Činjenica da se debata vodi usporedno s upozorenjima o mogućim sigurnosnim izazovima na zapadnom Balkanu dodatno komplicira sliku: dio građana smatra da će Hrvatska i bez Ukrajine „imati dovoljno posla u vlastitom dvorištu”.
Što će na kraju prevagnuti – pragmatizam, solidarnost ili strah od eskalacije – ostaje otvoreno. Za sada je jasno samo da se u Hrvatskoj o pitanju vojnog angažmana u Ukrajini i dalje govori glasno, emotivno i bez jedinstvenog zaključka.
