Strašan požar koji je u noći s utorka na srijedu progutao sedam katova Doma umirovljenika u Tuzli odnio je 13 života, a više od 30 štićenika zadobilo je ozljede. Prve službene informacije naznačuju ozbiljne propuste u sigurnosnim protokolima koji su, prema svemu sudeći, dodatno otežali spašavanje.
Prema riječima Jasmira Jahića, voditelja Profesionalne vatrogasne jedinice Tuzla, plamen je izbio „u sobi na samom kraju hodnika, gdje su bili smješteni nepokretni korisnici”. Vatrogasci su zatekli „potpuno razbuktan požar” te navode da prije njihova dolaska nije upotrijebljen nijedan protupožarni aparat.
U noćnoj smjeni radila su tek tri medicinska djelatnika i recepcioner. Admir Muslimović, zadužen za odnose s javnošću Doma, potvrdio je da su aparati bili ispravni i da se osoblje redovito obučava, ali nije mogao reći jesu li ih djelatnici pokušali aktivirati u kritičnom trenutku.
Dodatne sumnje izaziva odluka uprave da najteže pokretne i nepokretne korisnike smjesti na 4.–7. kat. Upravo su ti katovi bili najpogođeniji. Spomenuta praksa sada se propituje jer je znatno usporila evakuaciju i povećala broj stradalih.
Policija i tužiteljstvo Tuzlanskog kantona zasad šute o detaljima. Glasnogovornica MUP-a TK Adnana Sprečić poručila je kako je „preuranjeno donositi zaključke” te da će sve okolnosti biti poznate nakon završetka istrage.
Dok se čeka službeni nalaz, javnost nezadovoljno promatra niz otvorenih pitanja: zašto vatrogasci nisu alarmirani na vrijeme, je li u zgradi radio sustav za rano otkrivanje požara i zbog čega nitko od osoblja nije pokušao prigušiti plamen u prvim minutama? Odgovorni iz Doma tvrde da su postupali prema propisima, no broj žrtava pokazuje da propisi – ili njihova primjena – nisu bili dovoljni.
Ova nesreća ponovno je razotkrila ranjivost starijih i nemoćnih u institucionalnoj skrbi te potaknula pozive za hitno preispitivanje zaštitnih standarda u sličnim ustanovama diljem BiH.