Studeni je prvi put u Hrvatskoj obilježen kao Mjesec borbe protiv raka gušterače, a četvrtak donosi i Svjetski dan posvećen jednom od najsmrtonosnijih tumora. Hrvatsko gastroenterološko društvo, pod pokroviteljstvom Ministarstva zdravstva, upozorava da je riječ o četvrtom vodećem uzroku smrti od raka, s petogodišnjom stopom preživljavanja manjom od 10 %.
„Ono što nas osobito brine je pojava raka gušterače u sve mlađoj životnoj dobi, tako da rak gušterače više nije rijedak tumor kod osoba u dobi između 40. i 50. godine”, istaknula je prof. dr. Ivana Mikolašević, predsjednica Društva i predstojnica Klinike za tumore KBC-a Rijeka.
Ključne brojke i prognoze • U Europi se broj smrti od raka gušterače gotovo udvostručio tijekom posljednjih 30 godina; 2020. godine umrlo je više od 132 000 ljudi. • Procjene govore da će do 2035. oboljenja i smrti porasti za oko 40 %. • Oko 92 % oboljelih umire unutar pet godina od dijagnoze, a čak 80 % pacijenata već u startu ima uznapredovalu bolest. • Troškovi liječenja u Europi dosežu približno sedam milijardi eura, što ovaj tumor svrstava odmah iza raka debelog crijeva po financijskom opterećenju probavnih karcinoma.
Zašto se otkriva prekasno? Gušterača je duboko smješten organ, pa tumor može rasti bez jasnih znakova. Prvi simptomi – žutica, bol u leđima i trbuhu, nagli gubitak težine, novonastali dijabetes – najčešće se javljaju kada je bolest već lokalno uznapredovala ili metastatska.
Nema organiziranog probira: CT, MR i endoskopski ultrazvuk služe za dijagnostiku, ali su skupi ili invazivni. Marker CA 19-9 pomaže u praćenju terapije, no nije dovoljno specifičan za rano otkrivanje. „Kirurška resekcija ostaje jedini potencijalno kurativni pristup, no kandidata za operaciju ima svega 15 do 20 %”, upozorava Mikolašević.
Rizični čimbenici • nasljedne mutacije i pozitivna obiteljska anamneza • pušenje i konzumacija alkohola • brza, masna prehrana i pretilost • kronični pankreatitis • dob i novonastali šećerna bolest
Što dalje? Struka apelira na veća ulaganja u istraživanja, razvoj osjetljivih biomarkera i mjere za ranu detekciju. „Nada u bolji ishod liječenja leži u modifikaciji rizičnih čimbenika, ranom otkrivanju bolesti, individualiziranom pristupu terapiji i kontinuiranoj podršci bolesnicima”, zaključuje Mikolašević.