Tisuće odlagališta otpada diljem Ujedinjenog Kraljevstva i Europe smještene su na poplavnim područjima, što ih čini potencijalnim izvorom onečišćenja rijeka, tla i vodoopskrbnih sustava, pokazuje prvo kontinentalno kartiranje takvih lokacija.
Istraživači su evidentirali više od 61 000 odlagališta, pri čemu se 28 % nalazi u zonama podložnim poplavama. Modeli ukazuju da bi stvarni broj rizičnih lokacija mogao dosegnuti 140 000. Procjene govore o ukupno pola milijuna odlagališta u državama članicama EU-a, a oko 90 % njih, uključujući 22 000 u Ujedinjenom Kraljevstvu, nastalo je prije uvođenja obaveznih brtvenih slojeva i drugih zaštitnih mjera.
„S porastom učestalosti i intenziteta poplava te erozije uslijed klimatskih promjena raste opasnost da otpad, ali i toksični metali i kemikalije poput Pfas-a i PCB-a, dospiju u okoliš”, upozorava Patrick Byrne s Liverpool John Moores Universityja.
Podaci pokazuju da se više od polovice evidentiranih lokacija nalazi ondje gdje je podzemna voda već kemijski neispravna, što upućuje da su istjecanja s odlagališta barem djelomično pridonijela zagađenju. Gotovo 10 000 odlagališta smješteno je unutar zona za zahvat pitke vode u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Španjolskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Italiji; u Engleskoj i Walesu njih više od 4 000 povijesna su odlagališta bez ikakvih zaštitnih obloga.
Kate Spencer, profesorica okolišne geokemije sa Sveučilišta Queen Mary, ističe slabu evidenciju i neujednačenu kategorizaciju: „Imamo najgori mogući scenarij – tisuće lokacija, a ne znamo na kojim se nalaze najopasniji toksini.” Spencer sudjeluje u programu britanskog Ministarstva za okoliš (Defra) koji procjenjuje 1 200 najrizičnijih mjesta u Engleskoj i Walesu.
Primjeri pokazatelja rizika: • Wilmslow, Cheshire – u potočnom toku uz povijesno odlagalište izmjeren je Pfas 20 puta viši od dopuštenog za pitku vodu. • Planina Taygetos, Grčka – iz nekadašnjeg odlagališta Maratholaka iscjeđuju se Pfas, živa i kadmij u rijeku Nedontas. • Obala Engleske – u Lynemouthu su otkriveni povišeni arsen, a kod Lyme Regisa olovno onečišćenje.
Obalna odlagališta posebno su ranjiva: 335 ih je u zonama erozije u Engleskoj, Walesu i Francuskoj, a još 258 unutar 200 metara od morske linije diljem Europe. Spencer podsjeća da „oko 80 % stanovnika Britanije živi unutar dva kilometra od poznatog odlagališta, često u gospodarski najugroženijim zajednicama”.
Opasnost nije ograničena samo na legalna odlagališta. Europol bilježi nagli rast organiziranog kriminala povezanog s ilegalnim odlaganjem otpada. U veljači je u Hrvatskoj uhićeno 13 osoba zbog sumnje da su nezakonito zbrinule najmanje 35 000 tona otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke, pritom ostvarivši najmanje četiri milijuna eura zarade. U Engleskoj se vodi 137 aktivnih istraga o ilegalnim odlagalištima koja sadrže više od milijun kubičnih metara materijala.
Iako europska Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju propisuje da se kvaliteta mora osigurati „na slavinama”, a britanska vodna poduzeća provode stalni nadzor crpilišta, stručnjaci upozoravaju da se stvarni rizik ne može procijeniti dok se ne otkrije što leži ispod površine: „Nećemo znati koliko je ugroženo zdravlje ljudi dok jasno ne utvrdimo gdje su sva odlagališta, što je u njima i cure li”, zaključuje Byrne.
U međuvremenu, kapacitet preostalih odlagališta u Engleskoj i Walesu, nastavi li se dosadašnji tempo, mogao bi biti iscrpljen oko 2050. Nova odlagališta nailaze na snažan otpor javnosti, dok europske vlade sve više zagovaraju kružno gospodarstvo, ponovnu uporabu i materijalnu oporabu kako bi smanjile ovisnost o – kako ga Spencer opisuje – „velikom kolektivnom smetlištu ispod naših nogu”.