Euforični doček hrvatskih rukometaša u siječnju 2003. na Trgu bana Josipa Jelačića pretvorio se u neplaniranu političku polemiku čim je na pozornicu stupio Marko Perković Thompson.
Reprezentacija predvođena izbornikom Linom Červarom upravo je u Portugalu svladala Njemačku 34:31 i donijela prvi svjetski naslov u rukometu. Slavljeničku atmosferu na središnjem zagrebačkom trgu zagrijao je Prljavo kazalište pjesmom „Mojoj majci (Ruža hrvatska)”, a tisuće navijača mahale su zastavama i pjevale „Zovi, samo zovi”.
Vrhunac večeri uslijedio je kada je rukometaš Božidar Jović najavio Thompsona. Pjevač je pozvao publiku: „Podignimo naše ruke za prvake svijeta. Idemo, narode”, pa zapjevao „Lijepa li si”. Tijekom pjesme uzviknuo je „Za dom”, baš kao u svojem hitu „Čavoglave”, a zatim izveo tada aktualnu „Iza devet sela”.
Ovakav repertoar nije prošao bez reakcija. U vrijeme kada su Vladom i Zagrebom upravljali SDP-ovi dužnosnici – premijer Ivica Račan, gradonačelnica Vlasta Pavić i dogradonačelnik Milan Bandić – gradske su vlasti javno osudile pozdrav koji je Thompson izviknuo. Posebno je gradonačelnica Pavić kritizirala povike „Za dom”, ocjenjujući ih neprimjerenima na službenom dočeku sportaša.
Unatoč službenim prigovorima, večer je za većinu okupljenih ostala upamćena po zlatnim medaljama, bakljadi i zapjevanim refrenima, obilježivši jedan od najupečatljivijih sportskih slavlja u novijoj hrvatskoj povijesti.
