Koordinirani američki i izraelski zračni udari u subotu pogodili su vojni kompleks u Teheranu i, prema izvorima na terenu, usmrtili desetke visokih dužnosnika režima, uključujući i iranskog vrhovnog vođu Aija Hamneija. Gotovo istodobno, vlasti su gotovo potpuno isključile pristup internetu, ostavljajući zemlju na svega oko 4 % uobičajene povezanosti.
„Prvo su odrezali mobilnu mrežu, a zatim i fiksni internet. U takvim trenucima pravo na informaciju uvijek bude prva žrtva”, kaže teheranski reporter Mostafa Zadeh, koji je crnu zonu dočekao spremniji nego ranije—s već kupljenom avionskom kartom za Tursku.
Vlasti mjere opravdavaju „sigurnosnim razlozima“, prije svega željom da onemoguće komunikaciju između mogućih izraelskih operativaca i kontakata unutar Irana. No posljedice ponajviše pogađaju medijske radnike, aktiviste i građane koji pokušavaju dokumentirati zbivanja.
Raste rizik od optužbi za špijunažu
Amendmani na kazneni zakon iz prosinca 2025. drastično su postrožili odredbe o špijunaži: svakoga tko bude proglašen krivim za suradnju s Izraelom ili Sjedinjenim Državama čeka smrtna kazna i oduzimanje imovine. Zbog toga mnogi novinari, pa i Zadeh, odustaju od upotrebe Starlink terminala: „Rizik da obavještajci lociraju satelitski signal i proglase me izdajnikom jednostavno je prevelik.”
Ipak, dio ljudi i dalje krišom unosi Starlink opremu. Aktivist za ljudska prava Erfan Khorshidi vodi mrežu suradnika diljem Irana koji antene stalno premještaju: „To je trenutačno jedini način da pravodobno prenesemo pouzdane snimke i svjedočanstva.” Njegove ekipe putuju iz grada u grad, izbjegavajući punktove paravojnih postrojbi Basij, svjesne da ih uhićenje može stajati glave.
Satelitske fotografije i analitička forenzika
Dok je zemlja u digitalnom mraku, redakcije u inozemstvu oslanjaju se na komercijalne satelitske snimke Maxara i Planet Labsa te na europski program Copernicus. Iranski novinar Baqir Salehi, koji radi za europsku televiziju, tim snimkama mjeri razmjere razaranja: razlike „prije i poslije” otkrivaju srušene zgrade i spaljena vozila, no, upozorava, „nikada na osnovi fotografija ne objavljujem broj žrtava—ta je pogreška crta koju ne želim prijeći”.
Salehijev tim paralelno secira i službene videosnimke u potrazi za sitnim tragovima—uličnom tablom, obrisom planine—koji se mogu geolocirati i usporediti sa satelitskim kadrovima. Svaka pristigla datoteka odmah dobiva kriptografski hash kako bi se dokazalo da nije mijenjana.
Komprimirane poruke, šifrirane aplikacije
S internetskom propusnošću svedenom na minimum, novinari i aktivisti služe se Signalom, Threemom, običnim SMS-ovima i međunarodnim pozivima. Videozapisi se komprimiraju, dijele u više fragmenata i potom spajaju izvan Irana; kada ni to nije moguće, iznutra stižu samo enkriptirane tekstualne poruke sa sažetim ključnim detaljima.
Prema podacima Amnesty Internationala, iranske vlasti su 2025. pogubile više od 1 000 ljudi—dvostruko više nego prethodne godine—među njima najmanje 15 osoba osuđenih za špijunažu od izbijanja sukoba s Tel Avivom u lipnju iste godine.
„Najviše me danas plaši da netko iz ekipe padne na kontrolnoj točki dok traži signal”, priznaje Khorshidi. „Ali ako odustanemo, svijet ostaje slijep.”