Dan uoči središnje proslave obljetnice operacije Maslenica u Zadru, bivši pripadnici postrojbe za elektroničko djelovanje ED Škarpina progovorili su o svojemu skrivenom doprinosu Domovinskom ratu – presretanju neprijateljskih veza i spašavanju života.
Hitan odgovor na „balvan-revoluciju” Nakon izbijanja pobune dijela naoružanih Srba 1990., Zadar je bio okružen brojnim vojarnama JNA. U takvim okolnostima trebalo je brzo uspostaviti pouzdanu, ali skrivenu komunikacijsku mrežu. „Spojili smo sve mjesne odbore, dali im tajne pozivne znakove i omogućili međusobnu vezu”, prisjeća se ratni zapovjednik Livio Stipčević. Oprema se nabavljala „sa svih strana”, a operateri su radili u neprekidnim, 24-satnim smjenama.
Bobetkova „Uvala” Zbog čestih dojava i učinkovitog nadzora radiovalova, centar je privukao pozornost generala Janka Bobetka. Nakon obilaska dao mu je kodni naziv „Uvala”, naglasivši da se rad ekipe mora čuvati u strogoj tajnosti.
Presretanje svega što se kreće Operatori su nadgledali i neprijateljske postrojbe i frekvencije UNPROFOR-a. „Prisluškivalo se doslovno sve što se kreće”, govori Leonardo Petani. Uz pomoć radio-goniometra triangulirali su položaje srpske protuzračne obrane, a podatke odmah prosljeđivali zapovjedništvu.
Tajna Maslenice Uoči operacije Maslenica 1993. primijetili su pojačano internalno brbljanje hrvatskih vojnika preko repetitora. Bojeći se da bi protivnik mogao presresti razgovore, zatražili su njegovo gašenje. „Operacija je morala ostati tajna; krenulo se ujutro u šest”, podsjeća Stipčević.
Strani jezici i život bez priznanja Zbog slušanja UN-ovih kanala u tim su se uključili i operateri koji su govorili strane jezike, među njima agronom Aurel Hrašćanec. „Dao si doprinos, ali vratili bi se kući i nikome nisi smio reći gdje si bio”, opisuje Hrašćanec osjećaj potpune anonimnosti.
Spašeni životi kao najveća nagrada Iako rijetko govore o ratnoj ulozi, pripadnici ED Škarpina tvrde da su njihove pravodobne dojave spasile mnoge. „Izviđač je točno znao što ga čeka; uzbune su se oglašavale na vrijeme”, naglašavaju. Njihov rad nagrađen je brojnim priznanjem, no najvećom vrijednošću smatraju činjenicu da danas žive u slobodnoj Hrvatskoj.