Dok se sat približavao ponoći, diljem planeta započelo je tradicionalno odbrojavanje – „deset… devet… osam…”. Nekima je zvuk vatrometa bio znak za slavlje i veselje, dok su se drugi tiho okupili u crkvama, hramovima ili vlastitim domovima, moleći za mir i bolju godinu nakon, na trenutke, vrlo izazovne 2025.
Prvi su u 2026. zakoračili stanovnici udaljenih otočja Tihog oceana. Ponoć je najprije stigla na Kiritimati, poznat i kao Božićni otok, a ubrzo potom i na Tongu te Novi Zeland. Dok su tamo nebo obasjale raskošne pirotehničke koreografije, ostatak svijeta nastavljao je odbrojavati vlastite posljednje minute stare godine.
Premda su proslave različite – od bučnih ulica prepunih konfeta do mirnih obiteljskih okupljanja – zajednička je nit nada da će 2026. donijeti više stabilnosti, zdravlja i radosti. Mnogi su, poučeni iskustvima protekle godine, istaknuli kako će najveća želja ove noći ostati vrlo jednostavna: više međusobnog razumijevanja i manje sukoba.
Kako Zemlja rotira, val novogodišnjeg slavlja nastavit će se kretati prema Aziji, Europi, Africi i na kraju Sjevernoj i Južnoj Americi, ostavljajući za sobom svjetlosni trag raketa i ljudsku želju da nova stranica kalendara otvori i novo poglavlje – ispunjeno mirom i optimizmom.