Svijet se, slikovito rečeno, pretvara u „vlak pretovaren eksplozivom koji juri u provaliju bez kočnica i strojovođe”. Takvu usporedbu potiču istodobni sukobi koji prijete preliti se preko regionalnih granica i zahvatiti ostatak planeta.
• Ukrajinski rat produljuje se unatoč procjenama Vladimira Putina da će ruska vojska „u tri dana marširati na paradi u Kijevu”. Tri godine nakon početka invazije Kremlj i dalje svakodnevno lansira rakete na Ukrajinu, dok očekivana kapitulacija Kijeva nije na vidiku. Analitičari upozoravaju da bi Rusija, i u slučaju vojne pobjede, mogla ostvariti tek Pirovu dobit preskupu za obnovu i međunarodni položaj zemlje.
• Napetosti između Izraela i Irana razvijaju se drukčijom dinamikom. Dvije države vode rat na daljinu, koristeći posrednike i projektile kojima testiraju i vlastitu moć i vlastita ograničenja. Uzajamna je neprijateljstva toliko duboka da bi, kad bi mogle, „jedna drugu izbrisale s karte zemaljske”. Stručnjaci procjenjuju da bi sukob mogao potrajati upravo zato što nitko izvana zasad nema volje ili kapaciteta prisiliti zaraćene strane na prekid.
• Pojavi li se vanjski posrednik, primjerice bivši američki predsjednik Donald Trump koji obećava da će „riješiti rat u 24 sata”, nema jamstva da bi takav pritisak donio brzi mir. Trump u praksi nije uspio okončati rat u Ukrajini ni u 150 dana tijekom svojih diplomatskih inicijativa.
Zajednički nazivnik ovih kriznih žarišta jest uvjerenje da se veliki međunarodni sporovi više ne mogu riješiti „preko koljena”, nijednim dekretom iz predsjedničkih ureda – bilo u Kremlju, bilo u Bijeloj kući. Umjesto brzih pobjeda, svijet svjedoči dugotrajnim, iscrpljujućim konfrontacijama čiji krajnji ishod, upozoravaju analitičari, nije pod potpunom kontrolom ni njihovih glavnih aktera.